Crnogorska javnost sa nestrpljenjem je čekala ovogodišnji Eurobasket i više puta pomenutu “šansu generacije” za naše dame. Saznanje da dio tog velikog spektakla neće biti i Jelena Dubljević kao da je već od starta naslućivalo da neće biti dobro. Svima koji prate žensku košarku, naročito onima koji su upoznati sa kvalitetom naše selekcije jasno je šta sjajna Nikšićanka predstavlja, ne samo u našoj reprezentaciji, već i u evropskoj košarci.
Sjajno odrađene pripreme, velika očekivanja istina velikog stručnjaka Roberta Injigesa, kao i pobjede nad Slovenijom u Podgorici ipak su davale nadu da naše djevojke ipak mogu biti jače od svih prepreka.
Nažalost, nastup u Češkoj donio je tri poraza, igru koja je pokazala da naša selekcija nije spremna za 40 minuta “muške” igre, i možda i pomalo tužan oproštaj dvije velike igračice Jelene Škerović i Ive Perovanović. Tužan, ako se uzme u obzir činjenica kako je prvenstvo završeno dok sa druge strane može se čista srca reći da su ponosno nosile dres svih ovih godina i na svakom od tih duela pružale svoj maksimum.
U zemlji koja ima ponižavajuć broj registrovanih košarkašica, bojim se da će se tek osjetiti njihov izostanak. Ali ajde da vjerujemo da može biti drugačije. Na kraju krajeva ovdje smo da bi prije svega govorili o tome kako sve to vidi Jelena Dubljević i kako je ona prihvatila tužnu činjenicu da zbog povrede stopala neće biti u prilici da zaigra na četvrtom uzastopnom Eurobasketu.
“Mislim da je nezahvalno komentarisati sa strane zašto nisu postigle bolji uspjeh. Već sam rekla da sam odrasla sa njima. Znala sam njihovu želju, znala sam koliko su željele da dođu do istorijskog uspjeha, bila sam na pripremnim utakmicama, trenirala sa njima ali jednostavno nisu se sve kockice složile… Želja i odnos su bili na nekom drugom nivou, ali ta prva utakmica je odradila svoje. Svi smo pričali da je ta utakmica najbitnija i da će odlučivati o našoj sudbini. Iz nekog mog ugla možda je baš tako i bilo iako je teško davati zaključke. Za mene je svaki dan bio težak na svoj način jer ipak je dres Crne Gore nešto posebno i ima svoju težinu”, iskreno će Jelena na početku razgovora za naš portal.
Roberto Injiges je veliko ime ženske košarke u Evropi. U našoj zemlji neuspjeh se ne prašta tako da ta činjenica i ne igra neku veliku ulogu. Da se mi pitamo on je svoje odslužio. Jer naravno, svi bi mi to bolje uradili nego on zar ne…
“Roberto je sigurno jedan od najboljih trenera u ženskoj košarci. Osoba koja bukvalno živi za tim i posvećen je ekipi u svakom momentu na sve moguće načine. Ja se iskreno nadam da će ostati i da ćemo dobiti još jednu šansu da ovu našu malu državu učinimo ponosnom”, kazala je Dubljević.
A onda, nova igračica Galatasaraja otvorila je dušu. I Škera je gutala mnogo toga a onda bila surovo iskrena kada je svemu došao kraj. Jelena je osoba koja je našoj Crnoj Gori donijela WNBA šampionski prsten a sudeći po situaciji u našoj košarci na nešto tako čekaćemo godinama. Ako dočekamo…
“Reći ću samo jednu stvar na ovu jako škakljivu temu. Ovo je generacija koja je sve ovo i započela uz te neke mlade igračice koje su tek sada dobile šansu. Međutim poenta je da su gro igračica iznijele sav teret sve ove godine…
Veliko je pitanje da li uopšte postoji košarka u Crnoj Gori? Kako se radi u klubovima? Gdje su te nove mlade nade, neka nova Škera, nova Iva… Sa druge strane imamo jednu Tursku, jednu Španiju i da ne nabrajam dalje. Sve te zemlje svake godine u svom sastavu imaju neke nove mlade snage koje se bacaju u vatru. Ne smijemo zaboraviti da bez rada sa mlađim selekcijama nema budućnosti a mi sada možda to i najbolje osjećamo“, otvoreno govori djevojka rođena 7. maja prije 30 godina. U svojoj bogatoj karijeru ona je između ostalog nastupala i za Nadeždu, Ros Kaseres, Budućnost…
Nikšičanka se nakon sezone u Kajzeriju vraća na mjesto uspjeha – grad Istanbul i već pomenuti Galatasaraj.
“Pa da, vezana sam za taj grad, u njemu sam doživjela neke sjajne momente, upoznala jako dobre ljude i čim se ukazala šansa vratila sam se. Uz sve to Istanbul je sjajan grad, i čini mi se da mi apsolutno nije bilo potrebno puno vremena da se odlučim na taj potez. Nastupamo u Evroligi i mislim da ćemo imati zanimljivu ekipu koja će svima moći da pomrsi račune. Vjerujem da ću se brzo oporaviti i uspjeti da spremna dočekam sezonu”.
Da li je Crna Gora izgubila i Jelenu Dubljević ili “Los Angeles girl” i dalje nije rekla svoje posljednje što se tiče reprezentacije?
“Ko me god malo bolje poznaje zna da za ovaj dres uvijek imam snage i želje, posebno zbog činjenice da na posljednja dva EP nisam mogla da pomognem ekipi u najbitnijim trenucima. Tako da dugujem to njima a i sebi. Sebi jer znam da negdje nismo rekli sve”.
U košarkaškom smislu Nikšić je trenutno apsolutni broj 1. Dva velika šampiona i to dvoje Dubljevića. Neki bi rekli za rubriku vjerovali ili ne. Pred Bojanom je sjajna sezona krunisana titulom u Španiji. Ti si sa Sparksima ispisala istoriju, a onda začinila odličnim igrama u Kajzeriju. Kada se sve završi, kada splasne euforija, najljepše je vratiti se u rodni kraj gdje sa porodicom i prijateljima možete uživati u plodovima svega onoga što ste ostvarili. Iako je sigurno poslije svega najljepše popiti neko pivo i pričati o bilo čemu sem o i igri pod obručima. Kakav je osjećaj biti ponovo tu i udisati neki drugi vazduh?
“Pa, Nikšić je uvijek bio grad sportista, ne samo košarkaša.. Tu su i fudbaleri, košarkaši, džudisti, atletičari, ne bih voljela da zaboravim nekoga. Bojan živi svoj san i mislim da je on naš najbolji product :).
Doći u svoj rodni grad…kao da nikada nisam ni odlazila… Kao da sam i dalje ona mala Jelena koja grabi i traži svoj put, grad koji prihvata ali i ne prašta”, zaključila je Jelena Dubljević za portal Reprezentacija.me.
