U moru heroja istorijske bronze rukometašica Crne Gore, jedna od najvećih je Đurđina Jauković.
Korpulentna Nikšićanka je primila bezbroj udaraca, protivnice su je vukle za šutersku ruku, tri puta je fizioterapeut Mitar Vujović dolazio da joj ukaže pomoć i vrati je na klupu, ali se svaki put vraćala. Odustajanje nije bila opcija.
„Mnogo je teško išta reći, emocije su mi se pomiješale kako smo odigrale čitavo prvenstvo i završile sa šest-sedam potpuno iscrpljenih igračica. Dale smo maksimum na svakoj utakmici i još jednom pokazale karakter i srce. Fizički je trebalo da Francuskinje budu bolje od nas, ali smo dokazale da mentalnom snagom možemo da nadomjestimo neke nedostatke”, rekla je 25-godišnja Nikšićanka.
U finišu regularnog toka je isključena njena najbolja drugarica Itana Grbić, a imala je dodatni motiv i zbog nje i zbog Jovanke Radičević.
„Igrale smo i za Itanu, ali i za Joku. Prije početka utakmice sam joj obećala da će reprezentativnu karijeru završiti sa medaljom oko vrata, to sam ponovila i prije produžetaka. Znala sam da će nam se vratiti rad svih ovih godina. Završeno je na najbolji mogući način, sa medaljom koja je za nas zlatnog sjaja”.
Otkud ti snaga da se vraćaš poslije onakvih udaraca, pogotovo ako se zna da si gotovo cijelu prošlu sezonu propustila zbog operacije prednjeg ukršenog ligamenta.
„Za mene je to ljubav prema ovom timu i Crnoj Gori. Rekla sam da ću srce ostaviti na terenu. Iako sam se vratila nakon teške povrede i igrala samo dva mjeseca, nijednog trenutka nisam pomislila da se sačuvam. Da su mi ‘otkinuli’ i ruku i nogu, na jednoj bih skakutala, jer su ove djevojke i ovaj narod to zaslužili. Sad zasluženo svi možemo da uživamo u ovome”, poručila je Đina.
