Puki smo posmatrači opšte komodifikacije sporta koja prodire u skoro sve njegove discipline. Izgleda da nema sačuvane tradicije, utvrđenog pravila, dobrog običaja, rijetke vještine i ličnog kvaliteta koji se ne može izmjeriti novcem na kantaru onih što znaju cijenu svega, ali vrijednost ničega. Izvorni duh olimpizma čuvaju samo takmičenja koja (još uvijek) nisu došla na red za „valorizaciju“. Jedna od oaza sporta definisanog tezom da su poštena borba i trud važniji od pobjede po svaku cijenu ove godine bila je Crna Gora.
Igre malih zemalja Evrope, 18. po redu, bez sumnje najveći su sportski događaj koji je naša država organizovala. Za viteško nadmetanje malih evropskih nacija izabran je slogan “Koliko smo veliki”. Efektan oksimoron.
„Jedina grupa zemalja u kojoj je Kipar supersila, a Lihtenštajn, koji nema plaže, ozbiljan kandidat u odbojci na pijesku“, sa prepoznatljivim britanskim humorom Igre je najavio uticajni Ekonomist.
Savremeni gladijatori – minus Maksimus, Komod, mačevi i lavovi – pokazali su umijeće i spretnost na borilištima u pet crnogorskih gradova. Pored zvaničnog domaćina Budve korišćeni su sportski kapaciteti Bara, Tivta, Cetinja i Podgorice. Utisak je da je organizacija događaja održanog od 27. maja do 1. juna bila besprekorna, što ne čudi s obzirom na brojne izjave ljudi iz Crnogorskog olimpijskog komiteta koji su isticali da su pripreme otpočete odmah nakon dobijanja domaćinstva, dakle u junu 2015. godine.
Luksemburg je nastavio sa odličnim rezultatima u „crnogorskoj“ eri (naši sportisti debitovali su 2011. u Lihtenštajnu). Najmanja članica Beneluksa u ovoj deceniji nije bila plasirana ispod drugog mjesta u ukupnom poretku. Sa 77 medalja (26 zlatnih, 27 srebrnih i 24 bronzane) odbranili su lidersko mjesto iz San Marina prije dvije godine. Crna Gora je osvojila najviše medalja otkako učestvuje na IMZE (35, od čega 15 zlatnih), mada je u generalnom poretku bila za poziciju lošija u odnosu na prethodni turnir.
Prema podacima, nastupilo je 835 sportista u deset disciplina. Najveću delegaciju imao je Kipar sa 142 sportista, dok je najmalobrojniju sa 27 imala Andora. Upravo će pirinejska kneževina biti domaćin narednih igara, koje je već organizovala 1991. i 2005. godine.
Igre malih zemalja poslužile su kao odličan poligon za testiranje sposobnosti domaćih atleta uoči Olimpijskih igara idućeg ljeta. Koliko im fali za ispunjenje norme, koliko su daleko od idealne forme, koje greške treba korigovati, na koga se može računati u budućnosti – vidjeli su sami takmičari, njihovi treneri i oni iz krovne sportske organizacije u Crnoj Gori. Nekima će ovaj olimpijski ciklus vjerovatno biti poslednji u karijeri, s obzirom da je radni vijek osoba koje zavise od fizičkih predispozicija kratak kao spisak ratova koje je Njemačka dobila od ujedinjenja 1871.
Koliko je ukupno novca potrošeno na organizaciju Igara, poboljšanje sportske infrastrukture, izgradnju adekvatnih terena, staza i dvorana teško je utvrditi bez direktne uključenosti u proces pripremanja. Vlada Crne Gore, na primjer, izdvojila je 605.000 eura, što je izvjesno tek fragment konačnog iznosa. Benefite će imati crnogorski klubovi i sportisti, koji koriste te objekte za rad i treninge, što je trajna zaostavština održavanja ovakvih manifestacija u nekoj državi.
Ne treba smetnuti s uma druge pogodnosti poput medijskog promovisanja Crne Gore, ranijeg početka turističke sezone od koje se u dobroj mjeri puni budžet (naročito u metropoli turizma), prilike za sastanke sa uticajnim ljudima iz brojnih sfera javnog života… Između ostalih, ceremonijama svečanog otvaranja i zatvaranja prisustvovali su predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Tomas Bah, predsjednik Evropskog olimpijskog komiteta Janez Kocijančić, princ Albert II od Monaka, regenti San Marina Nikola Selva i Mikele Murator, princeze Luksemburga i Lihtenštajna, premijer Duško Marković, predsjednik Skupštine Ivan Brajović i predsjednik COK Dušan Simonović. Potonji je imao dosta razloga za zadovoljstvo nakon održanih Igara.
„Večeras smo ugasili olimpijski plamen nad Starim gradom u Budvi. Njegova toplina i odbljesak ostaće u našim srcima i nastaviće da budu naše nadahnuće i uspomena na stazu koju smo prešli od juna 2015. kada nam je dodijeljena organizacija Igara do danas, kada za sobom imamo pet dana za nezaborav. Dana u kojima smo – mali, a tako veliki – ujedinjeni u raznolikosti, slavili sport i olimpijski duh“, poručio je Simonović na zatvaranju tzv. mini Olimpijskih igara.
Svaka medalja zbir je posvećenosti, odricanja, znoja, sumnje, ambicije i sreće. Uspjeh je, epistemološki, mjesto u kojem se ukrštaju neumorno uvježbavanje i pravovremena šansa. Da li će do njega doći u pojedinačnom slučaju zavisi od više činilaca.
Geografski, lakše ga je odrediti. Tokio, prijestonica Zemlje izlazećeg sunca, čeka svoje heroje.
