Aleksandar Ivović juče je operisao prst u privatnoj bolnici u Đenovi. Pauziraće mjesec.
Kako će bez omiljene strasti u narednom periodu?
-Kako? Malo i ja da odmorim. Možda je ova pauza došla u pravo vrijeme. Bila je ovo sezona sa mnogo teških utakmica, tako da ću od svega malo odmoriti.
Godina nije mogla početi bolje, zar ne?
– Tako je, eto, počela je možda i mimo očekivanja. Računali smo i na bronzu, na kraju stigli do finala. Sve je već poznato kako je bilo, pri- čalo se dosta, a smatra da Evrosko prvenstvo treba da pamtimo samo po lijepom. Igrali smo u ambijentu u kakvom niko od nas nije mogao da zamisli da će igrati, iako se dosta prašine diglo oko suđenja, gdje smo malo bili osporavani.
Koliko je iz sadašnje perspektive Crna Gora blizu medalji na OI?
– Ne znam u kakvom ćemo sastavu da nastupimo. Biće teško, teže nego u Beogradu. Svi će biti spremniji, pripreme će duže trajati, a biće prostora više za analizu. Ali se nadam da možemo doći do završnice. Imamo vjeru, kvalitet, samopouzdanje i više vremena za rad. Znači, sve preduslove da idemo do završnice, kao još šest, sedam ekipa. Želja nam je, svakako, da popravimo utisak u odnosu na posljednja dva izdanja.
Imaš li želju da se vratiš u Jadran?
– Sa Rekom sam se dogovorio ovu i još dvije sezone. Tada ću imati 32 godine, a ako Jadran izrazi želju, odnosno klub koji je obilježio moju karijeru, bilo bi mi milo da završim tamo gdje sam izgradio ime.
Analitika / Opširnije u današnjem izdanju ARENE
