“Znaš onaj beton iza “Šargarepe”, dolje kod Doma vojske…” za razgovor sa Nikolom Ivanovićem uvijek vam treba neki rječnik lokalnih, podgoričkih izraza. I atlas intimne geografije. Čak i pola sata nakon osvajanja ABA titule…
Heroj ABA finala najmanje je, u noći istorijskog trijumfa, oko ponoći, tu ispred svlačionice Budućnost Volija želio da govori o sebi. Nikola je pobjednik, jer dok govori o ona dva pogotka polaganje u kontri 70 sekundi prije kraja četvrtog finalnog meča i skok šut u posljednjem minutu protiv Zvezde u ,,Morači, ne može da sakrije malo dječačke stidljivosti i skromnosti koja je odraz dobrog vaspitanja. Kao da te šuteve nije izbacio on sam nego i svi oni koji su, od početka, bili dio njegove karijere.
“Početak? Mnogo prije prvog treninga. Ima taj jedan betonski teren iza “Šargarepe”, moje zgrade, starog podgoričkog kvarta. Eto tu, sa ekipom iz zgrade sam počeo. Sa pet ili šest godina… Sa društvom, ali često i sam. Sjećam se, bez majice, pa gorim na 40 ljetnjih stepeni i šutiram… Mršav, nizak, kost i koža. Ta lopta i taj teren, to su moje prve utakmice i velike borbe”, prisjećao se Nikola, tu ispred svlačionice, na stepeništu kod tunela, izlaza na teren ,,Morače.
Nikolu Ivanovića sada porede sa velikim evropskim bekovima. Skok-šut, stepbek dribling za trojku, kao Spanulis? Floter ili ulaz kao Navaro? Odbrana na loptu kao Rubio? Podgoričanin je prototip modernog evropskog beka, igrač apsolutno za Evroligu. I interesantno je pitati ga, ko mu je uzor u karijeri.
“To je lako pitanje! To je Alen Šofranac, legenda podgoričkog basketa, njegove poteze sam prvo “skidao”… Alen je imao sve, tehniku, stav. Sve što treba da jedno dijete, tu pored terena kod “Šargarepe”, zavoli košarku. Zato mi je mnogo bitna ta ekipa, moj kvart. Mnogo toga sam na teren “Morače” odatle ponio”, kazao je Ivanović za Arenu.
Ekipa Budućnost Volija je u ključnom, četvrtom meču ABA finala protiv Crvene zvezde bila bez poena iz igre od 35. do 39. minuta. Do te ukradene lopte Ročestiju, Nikoline kontre, pa onda šuta iz teške pozicije preko ruke u posljednjem minutu… Nikola ne želi da ističe svoj kvalitet i učinak. Ali, želi da govori o inspiraciji.
“Nema lažne skromnosti, nije to stvar prostog kvaliteta… Ali, reći ću: nikom od mojih saigrača nije bilo stalo toliko do ovih pobjeda kao meni. A znam da je i njima bilo ovo veoma važno! To finale u “Morači”, ljude koje znam cijelog života pored terena ili na tribinama… To je kao da igram u svojoj kući. Odatle i ta sigurnost”, rekao je Nikola.
U Budućnost Voli prošlog ljeta vratio se kao mlad igrač koji talenat tek treba da ostvari. Sada je u regionalnoj košarci prepoznat kao pobjednik.
“Vratile su se godine rada, sve dobre i loše stvari, godine u Megi, Grčkoj, Italiji… I sve se poklopilo u pravom trenutku. Za mene, ali prvo za cijeli tim. Da nijesmo bili prava cjelina, ja ne bih došao u situaciju da ostvarim ovaj san. Tamo kod “Šargarepe”, svaki je šut bio kao u posljednjoj sekundi za titulu Budućnosti-Gašov, Šćepov… Ali, ovo nije kraj, titulu vidim kao početak”, istakao je Ivanović.
U Podgoricu će naredne sezone dolaziti sve sami velikani: Fenerbahče, Real, Olimpijakos, CSKA… Nikolu potencijalno čekaju dueli sa De Koloom, Spanulisom, Vilbekinom. Ne bira najdražeg rivala.
“Ma, idemo u Evroligu, svaki meč biće kao finale! I zaista želimo da u svakom nastupimo sa stavom kao da igramo neki od ovih mečeva za ABA titulu. Predstavljaćemo grad i državu i igrati sa ponosom”, kazao je Nikola.
