Ako je ijedan grad u Crnoj Gori, pa i u onoj velikoj Jugoslaviji, imao šampiona u džudou, imao ih je Nikšić. U muškoj i ženskoj konkurenciji.
O “zlatnim labudicama” još se prepričava pored tatamija, pa i njihovim nasljednicama iz “Akademika”, ali među njima je bilo malo onih koji su već sa 15 godina najavile blistavu karijeru i ovjerile je medaljama sa naprestižnijih turnira.
To čudo od djeteta, u 2017. godini zvanično proglašena najboljim sportistom Crne Gore, je Ivana Nikolić (-40kg), koja se prošle godine okitila medaljama na evropskom i svjetskom prvenstvu. Gimnazijalka skromno kaže da je u svijet džudoa ušla kao gotovo svi, iz radoznalosti i ne sluteći da će nekad cijela Crna Gora gledati u nju s divljenjem.
“Imala sam osam godina kad sam obukla kimono. Ubrzo su stigle značajnije medalje i shvatila sam da je bilo vrijedno malo više se potruditi. Pošto sam osvojila zlato na Balkanskom šampionatu, shvatila sam da je džudo moja strast i obaveza, pa od tada sve više težim profesionalizmu. Osvojila sam dvije srebrne medalje 2016. godine na evropskim kupovima za kadete i srebro na Evropskom kupu za juniore. E, to je bio dokaz da mogu da uzmem medalju i na evropskom, a zašto ne i svjetskom šampionatu“ ,kaže ljupka Ivana Nikolić, a onda nadovezuje priču sjajnom 2017. godinom.
“Tada su ostvareni svi moji snovi. Osvojiti vicešampionsku titulu na SP, bronzu na EP, i zlato na najjačem evropskom kupu za kadete, makar je vrijedno pažnje”, skromno će Ivana, priznajući da iza svega stoje ogroman rad i veliko odricanje.
“Ako se osvrnem, ne žalim, jer isplatilo se. Imam samo 16 godina, ponijela sam epitet najbolje mlade sportistkinje u državi. U Nikšiću sam se našla ispred svih, računajući i seniore koji su ove godine imali sjajne rezultate, a to je velika čast i istovremeno obaveza. Kad već sumiramo rezultate i kad pričamo o počecima moje karijere, a vjerujem da je tek počela, onda ne mogu da se ne zahvalim, prije svih, mom treneru Jeleni Šutović, matičnom klubu “Straševina”, cijelom stručnom štabu i, naravno, porodici, koja je moja velika podrška. U DŽK “Straševina” se trude da od mene naprave čovjeka, istinskog sportistu, pa tek onda šampiona. Nije lako trenirati u tako skromnim uslovima i napraviti vrhunski rezultat. Valjda, zbog toga nam se i dive”, kaže Ivana za Arenu.
I prije nego je donijela medlju iz Čilea, a kasnije pogotovo, Ivana je imala razumijevanje i nastavnika Gimnazije “Stojan Cerović”. Priznaje da nije jednostavno uskladiti sve školske obaveze i svakodnevne treninge, pripreme, putovanja…
“Dugujem veliku zahvalnost mojoj razrednoj Dajani Ševaljević, direktoru i pomoćniku direktora škole, koji me razumiju i izlaze mi u susret. Na meni je da uzvraćam rezultatima. Dosad sam uspijevala, a vjerujem da ću i ubuduće. Krenulo je dobro, ali želim još bolje i više. Oduvijek sam sanjala medalju osvojenu na OI. Možda djelujem neskromno, ali zar do sada sve svoje želje u džudou nijesam ostvarila, pa zašto ne bih mogla i tu?” na kraju će, uz zagonetan osmijeh, Nikšićanka Ivana Nikolić.
