Pred nastup na Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju koje će se održati u Biver Kriku (SAD) od danas do 15. februara, Kolašinka Ivana Bulatović obećava da će skijati najbolje što može, iako će, kako kaže, mnogo razloga uticati na njen rezulatat. Ivana je jedina Crnogorka koja će ove godine učestvovati na SP.
“Povrede, sa kojima sam i ranije imala teškoća, nažalost, nijesu izostale ni ove godine. Zbog rupture diska na vratu koja je posljedica pada protekle sezone, zbog ogromnog bola u leđima i rehabilitacije, nijesam uspjela da se pripremim za SP onako kako sam željela. To me nikako neće spriječiti da skijam najbolje što mogu u Biver Kriku“, obećava Ivana.
Ona je i prva i zasada jedina crnogorska skijašica koja je učestvovala na Zimskim olimpijskim igrama (ZOI). Prošle godine u Sočiju bila je 43. od oko 90 takmičarki . Pred put na SP razočarana je, kako kaže, što njeno učešće na ZOI nije mnogo doprinijelo boljoj poziciji skijanja u našoj državi.
“Bez obzira na to što je Crna Gora prvi put imala ženskog predstavnika na ZOI, taj rezultat nije uticao na popularizaciju skijanja u našoj zemlji, pa je tako ovaj sport stalno u drugom planu. Sve to pod izgovorom da naši rezultati nisu dovoljno dobri kako bi zaslužili značajniju pažnju. Međutim, postavlja se pitanje da li se od sportista, koji bukvalno prave put za sve naredne generacije i koji su prvi skijaši iz naše države koji su započeli sa učešćem na međunarodnim trkama, može očekivati neki bolji plasman na tako velikom takmičenju kao što su ZOI“, napominje Kolašinka.
Za mlade skijaše, smatra ona, hendikep je i činjenica da nemaju sponzore iako se bave vrlo skupim sportom. Ivana objašanjava da se onda ne može očekivati ni dobra priprema i tvrdi da većina onih koji kritikuju rezultate skijaša, ne poznaje dovoljno način na koji oni treniraju i kakve sve bitke biju prije učešća na takmičenju.
“Ne znaju kako izgleda želja i trud da se parira nekom ko od 12 mjeseci u godini 10 provodi na skijama, nekom sa kim radi cijeli tim stručnjaka. Ne znaju kako izgleda njihov trening u odnosu na trening nas pet koji skijamo u juniorskoj reprezentaciji sa jednim trenerom i to manje od četiri mjeseca godišnje. Na kraju, ne znaju koliko je drastična razlika u budžetima našeg i ostalih skijaških saveza. Sve ovo što sam kazala nijesu izgovori, već činjenice“, objašnjava Ivana.
Minula decenija i po, tokom koje je trenirala i sanjala da učestvuje na ZOI, kako kaže, bile su „godine borbe, velikih odricanja i napora da se od nečeg malog napravi ogromno.” Iza nje su godine kada je, dok je još bila djevojčica, putovala sama do međunarodnih skijaških kampova i po nekliko mjeseci bila odvojena do porodice, te brojne povrede, stalna nastojanja da se obezbijedi bar minimum potrebnog novca…
“Sve to me, naravno, neće spriječiti da i naredne tri godine provedem trenirajući za Olimpijske igre i za obećani plasman u prvih 30 takmičarki. Mnogo bi mi značilo da, osim podrške Skijaškog saveza, nađem još nekog sponzora kako bih uspjela da odradim kvalitetan trening. Trenutno, nema novaca ni za minimum onoga što treba da uradimo. Očigledno ne fali volja, fali samo podrška. Crna Gora, tvrdim, ima izuzetno talentovane skijaše, koji su sposobni za velike rezultate“, zaključuje Ivana Bulatović.
Vijesti
