Četvrtfinale je Svjetskog prvenstva, a nijedna kladionica ne daje mogućnost igranja na konačni ishod. To, nažalost, najbolje pokazuje sa kakvim šansama rukometašice Crne Gore ulaze u duel sa Norveškom.
Najdominantnija svjetska sila u bilo kom kolektivnom sportu na šampionatu čiji su domaćini Holandija i Njemačka djeluje moćnije nego ikada, ruši sve prepreke kao od šale i bilo bi čudo da ne osvoji 17. zlato, a ukupno 25. medalju na velikim takmičenjima u XXI vijeku.
Kartine Lunde i drugarice nakon šest utakmica imaju gol-razliku 215:108, a na papiru najteže rivale su oduvale – Švedsku su savladale 39:26, a mogle su da idu i preko 20 razlike da su htjele, dok su sinoć protiv Brazila, u duelu za 1. mjesto u grupi 4, slavile čak 33:14.
Time su zakazale duel sa “lavicama” za sjutra u 20.30 časova u “Vestfalenhaleu” u Dortmundu.
“Gledale smo utakmicu, iako smo sve unaprijed znale da će Norveška izaći kao pobjednik. Što reći za nju, favorit je glavni za osvajanje ovog turnira, po meni trenutno najbolja ekipa na svijetu. Otkada igram rukomet ne pamtim ovakvu dominaciju jedne ekipe, da si od svakog protivnika bio bolji 10 golova ili više. Trebalo bi da se opustimo, da budemo srećne jer imamo privilegiju da igramo protiv najboljih. I, naravno, da pokažemo koliko možemo da se nosimo sa njima”.
Nakon što je prošle godine osvojio zlato na EHF Euru, Islanđanin Torir Hergeirson je završio 15-godišnji mandat sa 17 medalja. Čini se da je Hergeirson više puta imao, makar na papiru, jači tim nego njegov nasljednik Ole Gustav Gjekstad, ali velesila iz Skandinavije nikada ovako nije baš ovako dominirala. Bivši trener Larvika i Vajpersa, sa kojima je osvojio jednu, odnosno tri titule prvaka Evrope, želi da na svom prvom takmičenju osvoji zlato, čime bi Norveška četvrti put u istoriji držala sve tri najveće krune.
“Mislim da je on X faktor. Koju god ekipu da vodi, odlično sklopi sistem i, što je najbitnije za trenera, izvuče maksimum iz svake igračice. On to fenomenalno radi. Osvojio je tri Lige šampiona sa Vajpersom, a onda je došao u Odenze i u prvoj sezoni ga odveo na fajnl-for tako što je pobijedio Ferencvaroš u Budimpešti, a na kraju stigao do finala. Sigurno postoji neka tajna kod njega i njegovog sistema. Pamtim Norvešku sa mnogo većim zvijezdama i mnogo većim imenima. Ostala je bez Stine Oftedal, koja je godinama bila sigurna igračica na koju su sve mogle da se oslone i bio u svakom smislu lider. Ali, stvarali su novu Stine i vidimo da Heni Rajstad, koja je do sada bila glavni golgeter, možda nije toliko fokusirana na golove, ali razigrava sve oko sebe. Tako da stvarno poštovanje za njega i za Norvešku kao cijelu ekipu”.
U napadu je glavna snaga dvostruka uzastopna dobitnica nagrade za najbolju rukometašicu svijeta, Heni Rajstad, ali je najveća snaga u odbrani – Ingvild Bakerud i Maren Ordal fenomenalno drže sredinu, a Katrine Lunde u 46. godini brani nestvarno.
“Sredina njihova je najjača i kad dođeš do neke šanse za gol, čeka te Lunde. Stvarno izazovna ekipa. Volimo takve izazove, da vidimo koliko možemo i gdje smo. Sigurno da bih zaobilazila tu sredinu odbrane, ako kako mogu, pa napadala sa strana. Mislim da nisu one sad nekakvi monstrumi i vanzemaljci, imaju dvije ruke i dvije noge, kao i svi mi. Nadam se da ćemo naći neko rješenje za njih”, zaključila je Grbićeva.
