Safet Sušić, legendarni Pape, sa Bosnom i Hercegovinom pravi rezultate kakve Branko Brnović pravi sa Crnom Gorom. U drugu polovinu kvalifikacija za Mundijal naredne godine u Brazilu i jedan i drugi selektor uveli su reprezentacije kao lidere grupa G i H.
Jedan od ponajboljih fudbalera sa prostora eks Jugoslavije, „attacking midfielder ili second striker“, čarobnjak sa loptom, strijelac i paker, trenutno je na vrhuncu trenerske karijere. U razgovoru za Arenu kaže da plasman „zmajeva“ na završnu smotru fudbala više želi zbog fudbalera koje trenira, nego zbog sebe samog.
– Kao igrač učestvovao sam na dva svjetska i jednom Evropskom prvenstvu i znam koliko to znači za svakog fudbalera. Ne možeš imati vrhunsku karijeru ako ne osjetiš slast nastupa na velikim takmičenjima. Tako razmišljaju i osjećaju fudbaleri sa kojima radim u reprezentaciji. Znam da je Džeku, Pjaniću, Spahiću i ostalima san da zaigraju u Brazilu. Srećan sam kada vidim koliko to žele i koliko daju sebe da bi u tome uspjeli. Mnogo više zbog njih, nego sebe, volio bih da odemo na SP. Naravno, ne treba ni da pominjem šta bi to značilo za naš fudbal, zemlju i navijače – rekao je Sušić iz Pariza na početku razgovora za naš list.
Imao kartu za Engleze
Crna Gora je u sličnoj poziciji kao BiH, takođe na vrhu svoje grupe. Pratite li igre i rezultate „hrabrih sokola“?
– Naravno, čak sam i bio rezervisao karte za utakmicu protiv Engleske nedavno u Podgorici. Ali, toga dana kada sam trebao da krenem za Crnu Goru, u Sarajevu je pao toliki snijeg da nijesam mogao mrdnuti. Žao mi je što nijesam bio na stadionu, ali mi je drago što ste u drugom poluvremenu onako nadigrali Engleze. To je samo dokaz kvaliteta vaše selekcije u koji nijednog trenutka nijesam posumnjao – odgovorio je Sušić.
Mislite da nije iznenađenje što su „crveni“ lideri grupe, dva boda ispred Engleske?
– Možda bi iznenađenje bilo da se direktno plasirate na Mundijal, što vam od srca želim. Iskreno, volio bih da i mi i vi kao prvoplasirani iz grupe odemo u Brazil. Mi smo u malo boljoj poziciji jer imamo tri boda više od drugoplasirane Grčke, dok Crna Gora ima teške mečeve sa Ukrajinom i pogotovo Engleskom na ,,Vembliju“. Ali, Engleska sada nije top reprezentacija i imate šansu. Vidim da Brnović odlično vodi ekipu, a uz to imate i napadače ekstra klase kakvi su Vučinić i Jovetić. Nakupili ste se iskustva, imate atmosferu unutar i oko reprezentacije, što je jedan od najbitnijih faktora za uspjeh. Ne sumnjam da će vaši momci uraditi sve da sačuvaju prvu poziciju, jer bi eventualno u traženje karte za SP kroz baraž bio mač sa dvije oštrice. To smo mi osjetili dva puta, jer smo u oba navrata ostali bez učešća na velikom takmičenju. Ovoga puta konkurencija u baražu biće jača nego prošli put kada ste ispali od Grčke – poručio je Sušić.
Crna Gora ozbiljan tim
Crna Gora je tri puta igrala sa Engleskom i sva tri meča završena su remijem. Plašite li se da bi Engleze mogla da obuzme snažna želja za osvetom u toj pretposljednjoj utakmici na ,,Vembliju“, koja bi mogla da bude ključna za epilog grupe H?
– Nesumnjivo je da će Engleska pokušati sve da vas pobijedi, ali pitanje je hoće li u tome uspjeti. Oni su toga svjesni i mogla bi da ih uhvati panika. To vama ide u korist. Crnogorci su ozbiljan tim, sposoban da i četvrti put napravi dobar rezultat, makar da ostane neporažen. Ali, treba prvo da pobijedite Ukrajinu, to je najvažnije u junu – smatra Sušić.
U Podgorici, uopšte Crnoj Gori, vladala je euforija pred utakmice sa Moldavijom i Engleskom krajem marta. U junu se očekuje još veći emotivni naboj pred duel sa Ukrajinom.
Može li euforija biti problem?
– Ne igra narod, nego igrači. Oni treba da pokažu da ih ništa ne može poremetiti. To je odlika najboljih. Ista stvar je i kod nas, takvi smo. Malo nam treba da uzletimo, da se stvori euforija. Ali, u svemu tome bitni smo ja i Brnović. Treba da ostanemo mirni i da tu mirnoću prenesemo na fudbalere. Ako u tome uspijemo, završili smo dobar dio posla – objašnjava Sušić.
Nekoliko puta odbijali ste ulogu selektora BiH. Šta je bilo presudno da prihvatite poziv 2009, čini se u najboljem momentu?
– Nije mi se sviđala situacija oko reprezentacije i nijesam bio raspoložen da se latim posla. Ipak, dođe dan kada više ne možeš da odbiješ. Osjećao sam da je vrijeme da probam. Stvari su se normalizovale i danas mislim da sam napravio pravi izbor. Dva puta doveo sam reprezentaciju do baraža i oba puta nijesmo imali sreće. Nadam se da će treća biti sreća – naglašava Sušić, koji je prije BiH bio trener Kana, Koniaspora, Ankaragučua, Ankaraspora, Istanbula i Al-Halila.
Fudbal broj jedan
Crna Gora, BiH i Hrvatska tri su države sa prostora nekadašnje Jugoslavije koje imaju šansu da izbore učešće na Mundijalu. Što vam to govori?
– Da je kod nas fudbal sport broj jedan i da su se na našim prostorima uvijek rađali talenti koji su izrastali u vrhunske igrače. Lige nijesu kvalitetne, ali reprezentativni fudbal je nešto drugo. Svaka reprezentacija ima kvalitet. Uspjeh bi bio i da se dvije od tri selekcije plasiraju na završni turnir.
Kako komentarišete rezultatski krah Srbije?
– Kod njih je smjena generacije, a koliko mogu da primijetim reprezentaciju prate problemi, nije najbolja atmosfera oko reprezentacije i unutar nje. Sve to je uticalo da Srbija već sada osjetno smanji šanse da ode u Brazil – zaključio je Sušić.
Impresivna igračka karijera
Safet Sušić imao je impresivnu karijeru koja je trajala punih 20 godina, reprezentativna čak 13. Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalog bio je fudbaler godine u Jugoslaviji 1979. godine, kada je ujedno bio i najbolji strijelac sa 17 golova. Prestižni francuski list Frans Fudbal 2010. proglasio ga je za najboljeg igrača u istoriji PSŽ-a, a dvije godine kasnije isti list imenovao ga je za najboljeg stranca u Francuskoj.
Važio je za majstora na terenu, fer-plej igrača, uglednog fudbalera, bez mrlja u karijeri. Devet sezona proveo je u Sarajevu, isto toliko u PSŽ-u, da bi karijeru završio u Red Star Sent-Ouenu.
– Za sebe mogu da kažem da sam ispunjen kao fudbaler, ostvario sam gotovo sve što sam planirao. Malo je stvari za kojima žalim. Imao sam dosta uspjeha, ni sam ne znam koliko pobjeda, ponosan sam na svoju karijeru – kaže Sušić.
Nijeste bili ptica selica, poput igrača koji svake ili svake druge sezone mijenjaju klubove…
– Takav sam po prirodi. Ne mijenjam stvari koje mi se sviđaju, niti sredinu u kojoj sam zadovoljan. U Sarajevu sam proveo devet godina, to je klub u kojem sam počeo i logično je što sam najjače emocije osjećao upravo dok sam nosio bordo boje. Bilo je divno i u PSŽ, takođe devet godina. Prelijep grad, veliki klub, jaka liga. I tamo sam se dokazao. Drago mi je zbog priznanja koje sam dobio od Frans Fudbal. To je dokaz da ste ostavili neizbrisav trag. Bila mi je čast igrati i za reprezentaciju Jugoslavije, koja je dala velike asove. Igrao sam sa Pižonom Petrovićem, Šurjakom, Vujovićem, Dejom Savićevićem, Piksijem… Ne zna se ko je od koga veći fudbaler – ističe Sušić.
Brat Sead
Safetov rođeni brat, Sead, bio je veliki talenat, ali ni približno nije imao karijeru kakvu je napravio Pape.
Šta je razlog?
– Fudbal mu je bio u drugom planu, nije mu bio posvećen, više su mu odgovarale neke druge stvari. Zato nije uspio, iako je bio odličan sa loptom, mogao je sve – objašnjava Safet.
Je li Tino povukao na strica?
U Hajduku iz Splita igra Tino Sušić, Seadov sin. Na koga je povukao, na oca ili na strica?
– Nadam se na strica – uz osmijeh kaže Safet. – Ima smisla za fudbal, čini mi se da je dobar. Vidjećemo. Skoro je dao gol, baš ću da ga zovnem i čestitam mu. Vjerujem da će imati uspjeha – dodao je najpoznatiji Sušić.
Dejo Savićević je bio čudo
Sušić je igrao sa velikim fudbalskim majstorima i nije mu lako da izdvoji ko je među njima bio najbolji fudbaler. Ipak, jedno ime je pomenuo.
– Dejo Savićević je bio čudo. Sigurno jedan od najboljih igrača sa kojima sam igrao. Ja sam bio na zalasku karijere kada smo igrali na Mundijalu u Italiji, a on je tada imao 23 – 24. Znao sam da je pred njim ozbiljna karijera i da će igrati u velikom klubu. Tako je i bilo – priča Sušić.
Jeste li danas u kontaktu?
– Jesmo, posljednji put čuli smo se prošlog ljeta kada je Sarajevo gostovalo Zeti u Podgorici. Bio sam tada na stadionu, nazvao sam ga i trebali smo se vidjeti. Ali, u tom trenutku on je bio negdje na moru. Vjerujem da ćemo se uskoro sresti. Mijenjao sam telefon, pa sam izgubio njegov broj. Naći ću ga i zvaću ga opet – kaže Safet.
Sarajevo i Pariz
Sušić danas živi na relaciji Sarajevo – Pariz.
– Uhvatili ste me dok sam u Parizu, završavao sam neke poslove, pa sam stigao u Francusku. Početkom maja idem u Sarajevo. Počinjem pripreme za narednu utakmicu i moram biti tamo. Uglavnom sam između Sarajeva i Pariza, vezao sam se za ta dva grada i u njima živim – kaže Sušić.
Najdraži gol
Dao je preko 200 golova, ali jedan posebno pamti:
– Pogodak protiv Francuske jedan mi je od najdražih u karijeri. Oni su vodili 2:1, ja sam izjednačio na 2:2, a onda smo preokrenuli i pobijedili sa 3:2. Bila je jedna i od najspektakularnijih utakmica koje sam odigrao za Jugoslaviju – naglašava Sušić.
Najslađa pobjeda
Razmislio je kada je trebalo da izdvoji najslađu pobjedu.
– Bilo ih je mnogo, ne znam za koju da se odlučim – našalio se Pape. – Teško pitanje, ali možda je to trijumf protiv Španije na Mundijalu.
Ne žalim za velikom četvorkom
Interesantno je da Sušić nikada nije igrao ni u jednom klubu koji pripada velikoj četvorki eks Jugoslavije. Nikada nije zažalio zbog toga.
– Imao sam pozive Zvezde, Partizana, Dinama i Hajduka, ali nijesam želio da idem tamo. Da sam otišao, u Sarajevu bi me proglasili izdajnikom, a meni to nije trebalo. Nikada u životu nije mi bilo žao što nijesam nastupao za neki od pomenutih klubova, iako bih sigurno osvojio bar jednu titulu prvaka Jugoslavije, što sa Sarajevom nijesam mogao – rekao je Sušić.
Srećan rođendan
Sasvim slučajno saznali smo da Safet upravo na današnji dan slavi 58. rođendan. Bila je prilika da mu poželimo lijepe stvari, između ostalog da BiH odvede na Mundijal.
– Iznenadili ste me. Hvala na lijepim riječima i željama – rekao je Sušić.
