Petar Kapisoda, direktor cetinjske Uprave za sport i proslavljeni rukometaš, rekao da se dobro snalazi u novoj ulozi, a da su prioritet djeca.
“Snalazim se. Dvadeset godina sam se ujutro ustajao i išao na trening. Sad isto ustajem, ali tu su sako, kravata, košulja. Malo mi je čudno, jer se u dresu i šortsu najljepše osjećam. Ide mi dobro, niko mi se ne miješa, guram svoje, pa dokle stignem. Ima klubova koji imaju po 50-60 djece, koji bukvalno ništa ne dobijaju, niti traže. Definitivno su uslovi katastrofalni, sportska infrastruktura zaostala, nema osnovnih sredstava za razvoj i napredovanje najmlađih. Bio sam i u škole, da vidim što rade na času fizičkog vaspitanja. Imaš jednu strunjaču i loptu na 30 učenika. Imamo osnovnu školu koja ima oko 700 đaka, a nema dvoranu, nego u jednoj svlačionici rade fizičko. Računao sam da jedan učenik ima kvadrat i po na raspolaganju“, riječi su Kapisode.
Proslavljeni rukometaš ima jasnu viziju.
“Treba napraviti školsku dvoranu, novu funkcionalnu da bi rasteretio klubove da bi ta djeca imala gdje da treniraju. U planu je izgradnja novog fudbalskog stadiona, čime se stvaraju uslovi da neko dođe na pripreme. Smatram da Cetinje sa 600 metara nadmorske visine može da bude centar za pripreme. Cijeli sam život proveo po Kopaoniku, Zlatiboru, Rogli, Puli, Poreču, Kranjskoj Gori… nema đe nijesam bio. Što da ne napravimo to tu? Ionako ljeti tu dolaze nacionalni timovi, nema vrućine, Lovćen je tu ako hoćeš bazični dio. I tamo se planiraju nekakvi sadržaji. Ja to gledam vedro, ne vidim crno, nego vedro nebo.”
Kaže Kapisoda da je imao dosta ponuda za posao, ali da je privrženost rodnom kraju bila jača od svega.
“Tamo sam naučio da trčim. Ovo je nešto drugo, i hoću to što radim u sportu da počnem isto tamo. Da li će to bili samo prolazna stanica ili ne, vrijeme će pokazati. Ali, znao sam da ću se baviti sportom na neki način. Sva moja struktura fizička i mentalna, sve što ja jesam, potiče iz ovoga krša. Ja nijesam rođen u Beogradu ili na dvoru, nego u tom kršu. I počeo sam da igram na betonu. To je moj izbor bio i uživam. Poslije ko zna koliko godina ručam kod majke svaki dan, to je najveća sreća.”
Kazao je da sada uživa, ali tokom karijere nije baš sve išlo glatko.
“Doživio sam tri najveće sportske povrede, pa uspio da se vratim, a svaki put su mi reklli – ne može ovaj ništa. Iza sebe imam sedam najvećih takmičenja, propustio sam bar još tri zbog povrede. Ne žalim ni za čim, jer na kraju odeš kao pobjednik. To je jedini način da sportista ode u penziju, da te pamte takvog. Jer ja nikad nijesam volio da držim govore, nego da igram i da moja djela govore o meni. Mladi sportisti bi trebali da idu tom linijom – priča legendarni Cetinjanin. – Kad ne kukaš, kad imaš zdravu glavu i otvoren um, onda kažeš: slomio sam nos, jesam li prvi – ne, dešava se. Ima puno grđih stvari. Gledao sam da što prije ozdravim, odmah da se trenira, sad i svaki dan. Onda ti je satisfakcija kad vidiš da ti je bolje. Imaš tipove koje zaboli pa ne može, prehlađen je – ne može da trenira, zima mu je…”
Imao si zahtjevne trenere, posebno u Bosni?
“Nekako su me zakačili treneri koji nijesu izlazili iz dvorane. Kod Irfana Smajlagića sam imao preko hiljadu treninga i utakmica u dvije sezone da nijesam propuštio ni minut. A treniralo se i po tri puta dnevno. Mislim da me takav krvnički rad održao da trajem pored svih povreda.”
Petar Kapisoda će putovati sa rukometnom reprezentacijom na Evropsko prvenstvo u Dansku.
“Pričao sam sa igračima i selektorom. Treba im neko, jer trenutno nema sportskog direktora. Mogu to da iskombinujem i oni su bili za to. Imamo ekipu u kojoj je samo jedan igrač do sada bio na prvenstvu Evrope, a to je Mladen Rakčević. Ostali ne znaju što je to, ovi mladi će prvi put vidjeti uživo igrače protiv kojih će nastupiti, tako da smo mi najneiskusnija reprezentacija od svih. Mišljenja sam da na teret ne treba da im se stavlja bilo kakav imperativ pobjeda, rezultata, medalja… Niti može, jer su to klinci koji nikad nijesu bili na EP. Moje je da im kažem da mislim da treba da odigraju tri dobre utakmice za početak, da vidimo što će nam to donijeti“, kazao je Kapisoda.
Tokom karijere Kapisoda je uvijek bio miljenik navijača i imao odličnu komunikaciju sa njima.
“Mislim da svaki navijač koji je došao da nas isprati i oni što to gledaju na televiziji, svi to proživljavaju sa nama. Ljudi i publika vole da se u ovim teškim vremenima vezuju za uspjeh i u konačnom za pojedinca. On kroz tebe vidi svoju snagu ako pobjeđuješ. Navijači su mi uvijek bili vrlo bitni i htio sam kroz tu komunikaciju da ih uvažim. I to je moj vid zahvalnosti. Imam babu od 80 godina, ona sve to proživljava, vidi, raduje se, tuguje… Imaš drugu stranu, oni navijači koji traže da im platiš da dođu da navijaju. Ne trebaju mi takvi, plaćenici. Neka bude deset navijača, to su pravi, pa ćemo sa njima. Siguran sam da bez navijača ne bismo ostvarili najvažnije pobjede.”
Često je Kapisoda bio na naslovim stranama tabloida, uvijek je bio interesantan “žutoj štampi”
“Živahan sam bio. Najbitnija je organizacija i sve može da se stigne. Imao sam starije igrače u ekipi koji su bili pravi primjeri, isto tako uvijek imaš i negativne, i onda je tvoje da vidiš što ćeš. Stvar je karaktera i afiniteta čemu ćeš da se prikloniš”.
Jesi li mogao još da igraš?
“Mogao sam sigurno da igram još sezonu, dvije, jer sam u odličnom fizičkom stanju. E sad, za mene bi porazno bilo da me neko pretrči, da me prođe jedan na jedan. Svjedoci ste bili da sam sa svojih 36-37 godina bio u stanju da bukvalno ,,1 na 1“ igram sa najboljima na svijetu i da mi ne može ništa, da ga ,,stavim u džep“. To je za mene bila dovoljna satisfakcija i bolje je bilo tada da odem, da me takvog pamte, nego nekakvu babu koju preskaču svi. To bi za mene bilo užasno. Mislim da sam izabrao pravi trenutak i protivnika, nekako se sve bilo složilo, plus smo napravili nešto što je zalog za budućnost. Mišljenje je da nijedan crnogorski sportista nije imao takav dostojanstven oproštaj kao što sam ja. Do sada. Dabogda svi imali, a smatram da to negdje moraš da zaslužiš.”
Pominjan si u medijima i kao novi direktor reprezentacije. Od toga nema ništa?
“Direktor mora da bude neko ko će da se bavi njima. Reprezentacija nije sprdnja, 20 igrača, ima svako svoje potrebe… To ne može telefonom, ako već radiš nešto drugo…”
Kada priča o reprezentaciji, Kapisoda ističe da je najgora stvar nekoga potcijeniti i podsjeća na oproštajni meč sa Njemačkom.
“Sjećam se kad smo imali ručak, rekao sam momcima: ,,Super, poklonili ste mi sliku, mogu li da vas zamolim? Ti ćeš igrati pola sata, ti 20 minuta, ti pet minuta. Ama, ima da ginete, da orete, da jedete onaj parket. Možemo ih dobiti, razumijete li“. Oni nijesu spremni da budu povrijeđeni kao što smo mi. Mene baš briga ako slomim glavu, nogu, prste, jer sam to radio do sad. A taj nije spreman. I tako se pokazalo, ne samo jednom.”
Plasman Crne Gore na SP i EP, nekadašnje lijevo krilo ne povezuje sa ,,spletom okolnosti“.
“Nijesmo imali sreće, nego smo je zaslužili, ne pada sa neba. Ako kalkulišeš, gledaš, ako ti je važnije u Katar da odeš da uzmeš pet hiljada ili ti je važnije da operišeš podočnjake, onda se i to vrati. To je moja filozofija, pokazala se ispravna“, kaže Kapisoda.
Arena
