Generalni sekretar Odbojkaškog saveza Crne Gore, Ivan Bošković, rođen je 12. marta 1988. godine u Podgorici.
Nakon završene osnovne škole “Vladimir Nazor” upisuje i sa uspjehom završava Gimnaziju”Slobodan Škerović”. Ivan je diplomirao na podgoričkom Univerzitetu Donja Gorica.
Odbojku je počeo da trenira 2000. godine. Prošao je sve mlađe kategorije Odbojkaškog klubaBudućnost, a član prvog tima bio je od 2007. godine.
U dosadašnjoj karijeri proglašavan je za najboljeg tehničara juniorskog prvenstva Crne Gore 2004, 2005. i 2006. godine.
Igrao je u Ligi šampiona 2007/2008. i kupu CEV, a dres reprezentacije nosio je u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji – od 2008 do 2012. godine.
Od timskih nagrada izdvajaju se pionirski, kadetski i juniorski prvak Crne Gore, kadetski prvak SCG, te prvak Crne Gore 2008, osvajač Kupa Crne Gore 2008. i 2009. godine.
Na mjestu generalnog sekretara OSCG Ivan se nalazi od avgusta 2013. godine. U tom periodu Crna Gora je osvojila niz značajnih odličja – zlatnu medalju u Evropskoj ligi 2014. godine, potom srebrnu u Svjetskoj ligi 2015. godine, kao i zlatnu medalju na Igrama malih zemalja, takođe ove godine.
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Nedostaje mi puno toga, ali bih izdvojio to što tada nije bilo obaveza i nervoze oko nebitnih stvari.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Što mogu da samostalno odlučujem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Bilijar, tenis, fudbal. Da se nijesam bavio odbojkom, mogao sam jednu od ove tri profesije da izaberem, iako će moje društvo biti dosta skeptično zbog ovog odgovora.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Tvrdoglavost. Uvijek sam u pravu dok me ne dovedete u situaciju da sam moram da priznam da nijesam.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Iskrenost. Pravi prijatelj je onaj koji vam iskreno kaže šta misli o vama, odnosno o vašim postupcima.
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– “Titanik”. Šalim se! “Mrtav ‘ladan”, a glumio bi me Nenad Jezdić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Iskren, odgovoran, neiskvaren, duhovit i nasmijan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Pene karbonara.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Moć teleportovanja.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Sa Mariom Balotelijem, da odmorim mozak makar na jedan dan.
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Kada sam u Podgorici, sa društvom gledam utakmice. Često odlučimo da odemo negdje na primorje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– 2PAC: “Changes”.
Koja knjiga/predstava/film je, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Lik Šćepana Šćekića iz serije “Srećni ljudi” – smatram da je odglumio nas Crnogorce fenomenalno.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Bora Bora, London, Njujork.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Autobus.
Kome sve ispričate?
– Porodici i najbližim drugovima.
Čemu se uvijek obradujete?
– Sestriću Lazaru i setričini Tari.
Da li za nečim žalite?
– Ne žalim ni za čim, jer sve se u životu dešava sa razlogom.
Bez čega ne možete?
– Bez porodice, prijatelja i sporta.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Nije mi problem da se izvinim kada pogriješim i nemam kompleks od toga. Poslednji put u saobraćaju.
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Zdravlja, sreće i još jednu zlatnu ribicu sa tri nove želje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Ništa nije teško kad se hoće.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Ubacio bih novi žeton i vratio se na početak.
Kako biste voljeli da umrete?
– U dubokoj starosti i kada se to desi da mi niko to ne saopšti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– “Sam pao, sam se ubio”. Šalim se… Epitaf bi bio “To be continued…”
A.Popović/Portal Analitika
