Teško prašta onima koji ga iznevjere i cijeni one koji imaju čast i obraz. Njegov skriveni talenat je sviranje bubnjeva. Da je hrana, bio bi pečurka – i ukusan i otrovan. Volio bi da otputuje na Maldive i tamo ostane. Ne žali ni za čim, gleda samo naprijed i ide dalje. To je Danijel Furtula.
Danijel Furtula je crnogorski atletski reprezentativac i državni rekorder u bacanju diska, član Atletskog kluba „Tara“ iz Mojkovca.
Rođen je 31. jula 1992. godine u Mojkovcu, i u horoskopu je Lav. Osnovnu i srednju školu završio je u svom rodnom gradu. Kaže da je od ranog djetinjstva zaljubljenik u sve sportove, a njegovo prvo opredjeljenje bio je fudbal. I na zelenom terenu bio je uspješan, tako da je već kao osnovac dobio poziv da igra za reprezentaciju Crne Gore.
Njegov nemirni duh natjerao ga je da se okuša i u rukometu u kojem se takođe dobro pokazao i dobio poziv da i u tom sportu bude reprezentativac. Međutim, povreda koljena ga je omela da nastavi sa sjajnim rezultatima… Ljekar mu tada preporučuje da se bavi individualnim sportom, u čemu mu je dodatno pomogao njegov tadašnji trener Marko Ristić. Danijel kaže da je upravo Ristić od njega napravio stabilnu ličnost i sportistu. Tokom kratkog perioda je uporedo trenirao rukomet i atletiku, ali na kraju bira kraljicu sportova kao budući poziv i životni cilj.
Osvajanjem medalja u bacanju kugle, Danijelu raste apetit za većim uspjesima i novim takmičenjima. On ističe da posebnu zahvalnost za naporan rad i izvanredne uspjehe duguje i treneru Danilu Krtiniću iz Sremske Mitrovice, koji mu je ujedno bio i psiholog. Uz njegovu pomoć, ostvario je maksimum u obje bacačke discipline – disk i kugla.
Zahvalnost za uspjehe i rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima, kojih je bilo mnogo, duguje i jedinoj organizaciji koja ga podržava – Atletskom savezu Crne Gore. Od rezultata sa evropskih i svjetskih nadmetanja ističe svoj lični, ali i državni rekord u bacanju diska, koji iznosi 64,60 m, a ostvaren je u Baru prošle godine.
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Najviše mi nedostaje bezbrižnost, ono kad ne znate šta su problemi starijih i baš vas briga za to, jer imate neki svoj svijet i uživate u njemu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Najviše volim što sam samostalan i što sam, donekle, već ostvaren u onome čime se bavim. Što sam odgovoran prema sebi i drugima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Jedan od mojih skrivenih talenata je u vezi sa muzikom, tačnije – sviranje bubnjeva. Ranije sam svirao u rok grupi sa svojim drugarima, ali sam zbog sporta morao da sve to ostavim iza sebe.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Moja najgora osobina je ta da teško praštam onima koji me iznevjere. Izdaju najviše mrzim. Trudim se da ne budem oštar, probam uvijek da sve to izbalansiram.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Kod drugih, prije svega, cijenim iskrenost i kad neko ima čast i obraz. To su velike ljudske vrline i malo je onih koji su takvi, nažalost.
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
– Iskreno, nisam nikad o tome razmišljao ozbiljno, ali nekako bih više volio da ja budem taj koji će imati neku ulogu u filmu i, možda, postati filsmi junak. Što da ne.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Opisati sebe u pet riječi… Hmmm… Iskren, uporan, srčan, druželjubiv, vjeran.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Zanimljivo… Mogu biti kao pečurka – i ukusan i otrovan
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Volio bih da imam moć koju ima Čak Noris: da pojedem „7 Days“ za tri dana.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Na jedan dan bih se mijenjao sa premijerom Milom Đukanovićem.
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Nedeljom imam slobodan dan tako da volim da se relaksiram..Prošetam ili odem na piće sa društvom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– Volim da slušam domaći rok. Volim tu muziku, jer je prava, iskrena i traje već decenijama. Omiljena pjesma mi je od Osvajača „Maska“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Posljednje što sam pročitao je „Prokleta Avlija“ od Iva Andrića. Stvarno sam oduševljen.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Volio bih da otputujem na Maldive i tamo ostanem zauvijek! Stvarno posebno mjesto na planeti.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Najmanje volim vodeni saobraćaj, tako da ga maksimalno izbjegavam.
Kome sve ispričate?
– Sve kažem mom bratu od strica, Luki. Ali tu su i sestra i majka, naravno.
Čemu se uvijek obradujete?
– Uvijek se obradujem dolasku kući poslije odsustovanja. To me najviše ispuni.
Da li za nečim žalite?
– Ne žalim ni za čim, nema potrebe. Gledam samo naprijed i idem dalje.
Bez čega ne možete?
– Ne mogu bez ljubavi i podrške. Da nema toga, sigurno je da ne bih ni imao snage da prevaziđem sve probleme i uspjeh bi bio znatno manji.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Stvarno se ne sjećam. Ali, to ne znači da se ne izvinim ako pogriješim, naravno.
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Prva želja bi bila da mi održi i sačuva porodicu na okupu, da budu srećni i zdravi. Druga bi bila da mi da snage da prevaziđem sve probleme i da pokažem ko sam i šta sam. Treća – da mi podari lijepu i zdravu djecu, dobru i poštenu ženu… Skroman sam, zar ne?!
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Najteže sto sam uradio… U maloj sredini se izdići iznad svih, pokazati da volja i želja mogu prevazići sve probleme… Osamostaliti se i postati svoj čovjek.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Otišao bih daleko od svih i u nekoj brvnari, u šumi, proveo svoje poslednje dane, u miru i raju.
Kako biste voljeli da umrete?
– Volio bih da umrem pošteno, časno, čistog obraza i sa osmjehom na licu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– Nemam svoj epitaf.
Portal Analitika (K. Ćetković)
