Veoma je emotivna, pa joj je odvajanje od porodice teško palo… Iako se bavi rukometom, smatra da ima smisla i za uređivanje enterijera… Uvijek je obraduju – poljubac, zagrljaj i lijepa riječ… Ne žali ni za čim jer, kako kaže, svi usponi i padovi su sastavni dio života… To je Anđela Bulatović.
Sjajna rukometašica Rostova i crnogorske reprezentacije, Anđela Bulatović, rođena je 15. januara 1987. godine. Kako sa ponosom kaže, srećno je udata već pet godina.
Rukometom je počela da se bavi 1999. godine i sve do prije dvije godine je igrala za podgorički rukometni klub Budućnost, sa kojim je osvojila dosta trofeja – dva Kupa kupova, Ligu šampiona, svake godine domaće prvenstvo i kup.
Godine 2013. seli za Ljubljanu, u rukometni klub Krim. Za taj klub Anđela je odigrala jednu sezonu. U tih godinu dana, igrala je Ligu šampiona, osvojila domaće prvenstvo i kup.
Od ove sezone je u Rusiji i brani boje Rostova na Donu. Njen tim igra u okviru državnog prvenstva Rusije i za sada su prvi na tabeli – bez poraza.
Što se tiče angažmana u crnogorskoj reprezentaciji, Anđela je kao juniorka osvojila bronzanu medalju, dok se kao seniorka sa “lavicama” okitila zlatnom medaljom, na Evropskom prvenstvu2012. u Beogradu i srebrnom na Olimpijskim igrama u Londonu.
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Bezbrižnost, danonoćna igra, iščekivanje raspusta i odlazak na selo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Što sam odrasla u jednu normalnu osobu, profesionalca i nekog ko nikada ne odustaje.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Imam smisla za uređivanje enterijera… Pa, eto, možda to… Ali, ima vremena za sve.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Lakovjernost. U nekim situacijama tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Iskrenost.
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– Definitivno Hilari Svonk, a naziv “Pozitivno uporna”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Uporna, skromna, osjećajna, tačna, srećna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Kinder-jaje.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Crtani lik – Elza… Moja sestrična je obožava.
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Zavisi od rasporeda treninga i utakmica, ali ako sam slobodna – odmor, lagana šetnja, neki dobar film, dok sam u Rusiji… A u Crnoj Gori, sve to plus – i to veliki plus – moj suprug i moj pas.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– Ovih dana to je pjesma “All of Me” Džona Ledženda.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– “You’re Not You” – odličan film.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Kroz sport sam stvarno puno putovala, ali rijetko kada se uspijevalo nešto vidjeti osim hotela, hale… Zato, za početak, Rim i Njujork.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Autobus.
Kome sve ispričate?
– Sve sebi, a većinu suprugu, sestri, kumi, majki.
Čemu se uvijek obradujete?
– Sitnicama – poljubac, zagrljaj, lijepa riječ.
Da li za nečim žalite?
– Ne, jer svi usponi i padovi su sastavni dio života.
Bez čega ne možete?
– Ljubavi, porodice, mojih najdražih.
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Upravo danas koleginici na treningu… Slučajno je udarila po licu.
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Zdravlje, sreću i bebu kada za to dođe vrijeme.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Pošto sam jako emotivna, odvajanje od porodice mi je baš teško palo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– U svakom slučaju – sa porodicom.
Kako biste voljeli da umrete?
– Najbezbolnije… U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– “Voljela i bila voljena”.
A.Popović (Portal Analitika)
Najboljaaaa