Odavno se nije jedan petak čekao sa toliko nestrpljenja. Fudbal je zbog toga ipak više od igre, a večerašnji meč mogao bi da znači i mnogo više od pukog rezultata, mogao bi da pokaže da je Crna Gora bolja od velike Engleske, u sportu za koji, sa toliko ponosa, kažu da su izmislili.
I da nije Engleska protivnik ovaj bi dan bio praznik u Crnoj Gori jer plasman na Svjetsko prvenstvo za nas bi značio ostvarenje sna! To što se meč odluke igra na hramu fudbala, i što bi na Vembliju, bez nekoliko ključnih igrača mogli do istorijskog rezultata daje čitavoj priči prizvuk blokbastera, a kako se nerijetko završavaju takvi filmovi hepiendom, moramo da vjerujemo u uspjeh na Vembliju. Sa druge strane i Englezi bi patili zbog ispadanja. Za njih bi to značilo poniženje, deža vi iz 2007. i upravo to će im dati motiv i snagu da nas napadnu svim silama.
Međutim jasno je da u posljednjim godinama oni nikako nijesu u vrhu reprezentativnog fudbala. Problemi sa rezultatima odražavaju se kroz promjene trenera. Kad ni veliki Fabio Kapelo nije uspio da iskoristi na pravi način prave godine Lamparda, Terija, Džerarda i ostalih postalo je jasno da nešto ne štima. Ni Roj Hodžson nije posložio mnogo bolje kockice, ali njegova je nada to što su mu ključni napadač u formi, oporavljeni Runi i raspucani Staridž izazivaju strah, ali je od vitalnog značaja da se naša desetkovana zadnja linija upravo ne uplaši. Savić će komandovati odbranom u kojoj će najvjerovatnije igrati još Kecojević, Pavićević i Jovanović. Sredina terena trebala bi da iznese najveći teret, tu je bilo najmanje problema i Zverotić, Drinčić, Volkov, Bošković i ispred njih Jovetić morali bi da donesu prevagu čvrstinu u odbrani i brzinu u organizovanju kontranapada kako bi Damjanović još jednom mogao da zablista i učini isto što i na gostovanjima Ukrajini i Poljskoj.
Sa druge strane ni engleska odbrana ne uliva previše povjerenja: Voker, Jagjelka, Kejhil uz sjajnog Bejnsa koji mijenja Kola. Sredina terena izgleda pakleno, Lampard, Džerard, Milner i ispred njih Velbek i Staridž bi trebalo sigurno specijalno motivisanom Runiju da obezbijede loptu i prostor da ugrozi Poleksića, i ako to ne dozvolimo mogli bi do senzacije.
Na kraju krajeva ne igraju imena meč, vidjeli smo toliko puta da mali pobjeđuje velikog, pa i naši HRABRI SOKOLI mogu večeras da ispišu scenario koji bi za godinu, dvije trebalo da donese Kameronu ili Spilbergu još jednog Oskara, jer svi moramo da vjerujemo u srećan kraj!
Cdm
