Kada je 21. marta, na svom prvoligaškom debiju, osam minuta nakon ulaska u igru na stadionu u Radanovićima zatresao mrežu Berana sa 40 metara, mnoge je podsjetio na pogodak Dejana Savićevića protiv Barselone u finalu Lige šampiona.
Kada je kao dvanaestogodišnjak ozareno jurio za bubamarom na Obilića poljani u dresu Cetinja šaputalo se da je na djelu novi Stevan Jovetić.
Kada je prošlog ljeta, sa statusom crnogorskog kadetskog reprezentativca, iz Lovćena, a preko Lovćena, prešao u Grbalj, zbog visine (189 cm), raskošne tehnike, kombinatorskog dara i zbog toga što je ljevak, uporedili su ga sa Čelzijevim Nemanjom Matićem.
Kada je 21. marta, na svom prvoligaškom debiju, osam minuta nakon ulaska u igru na stadionu u Radanovićima zatresao mrežu Berana sa 40 metara, mnoge je podsjetio na pogodak Dejana Savićevića protiv Barselone u finalu Lige šampiona.
Dan po početku proljeća, procvalo je naše fudbalsko proljeće… Ilija Vukotić – najmlađi autor gola u istoriji crnogorskog prvoligaškog fudbala. Sedmog januara, baš na Božić, napunio je 16 godina. I, još o pogotku, jer zaslužuje – gotovo na aut liniji, blizu centra terena presjekao je dodavanje istrčalog golmana Dacića, prenose Vijesti.
Prvim potezom primirio je loptu, drugim, ljevicom, poslao je ka mreži… Golčina! Čudesan spoj dječačke odvažnosti, mašte, radosti igre…
“Nije tu bilo puno vremena za razmišljanje“, kaže cetinjski tinejdžer.
“Reagovao sam na prvu. Vidio sam prazan gol, nisam se dvoumio, šutirao…”
I ušao u legendu. Za dva mjeseca pretekao je saigrača iz kadetske reprezentacije Marka Burzanovića, koji je prošlog maja proslavio pogodak sa 16 godina i četiri mjeseca.
“Početkom drugog poluvremena ušao sam na teren i sve mi je djelovalo kao ispunjenje sna. Još kada sam nedugo zatim postigao gol, nisam znao šta da radim od sreće. Zahvalan sam stručnom štabu na pruženoj prilici da debitujem za prvi tim, kao i ljudima iz uprave kluba. U Grblju imam sve potrebne uslove za fudbalski razvoj“.
Ilija je najmlađi od petorice tinejdžera čiji glas se ove sezone i te kako čuje u timu iz Radanovića. Njegov imenjak Tučević (19) već se izborio za ozbiljnu minutažu i postigao tri gola, prvoligaški prvijenac proslavili su i Dragan Grivić (19) i Japanac Juki Handa (19), dok je Bojan Magud (17) već upisao tri nastupa.
“Lijepo je igrati u takvom okruženju. Uz to, imamo punu podršku iskusnijih saigrača, počev od najstarijeg Ivana Jablana. Od svih možemo puno da naučimo“.
A najdragocjenije savjete Ilija nosi iz porodičnog doma – sin je jednog od najdarovitijih napadača u istoriji Lovćena Predraga, kasnije trenera Cetinja i Lovćena, koji je sada na poziciji učitelja kadeta Grblja.
“Trudim se da me to ne opterećuje. Čini mi se da kod oca nemam nikakav popust“, navodi Ilija.
Iako mu u opisu posla stoje “radovi” i kreacija na sredini tereni, od zadnjeg veznog do polušpica, Ilija je među najefikasnijim u kadetskoj ligi Crne Gore. Dvadeset utakmica – 23 gola!
Kako će mu biti da se poslije prvoligaške bajke vrati među svoje vršnjake, obavezama koje ima u kadetskoj i omladinskoj ekipi Grblja?
“Neće biti problema. Svjestan sam kakve su obaveze preda mnom i da pravi rad tek predstoji. Potreban mi je što veći broj utakmica. Ne žurim, jer vjerujem da vrijeme radi za mene“.
Igra, uči i uživa u fudbalu, cetinjski fudbalski dragulj na brušenju u Grblju…
Opet nismo imali sreće u žrijebu
Sredinom oktobra, Ilija Vukotić je sa godinu starijom generacijom nastupao za kadetsku reprezentaciju u prvom krugu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. U grupi baksuznog broja 13, “sokolići” se u Minsku nisu dobro proveli – izgubili su sva tri meča od Bjelorusije (1:0), Rusije (2:0) i Velsa (2:1).
Za sedam mjeseci, generaciju ’99. čeka gotovo istovjetan zadatak – novi turnir u Bjelorusiji, na kojem će pored domaćina igrati sa Rusima i Kiprom.
“Ni ovog puta nismo imali sreće sa žrijebom. Međutim, vjerujem da ćemo rezultatski bolje proći ovog puta i da imamo realne šanse da se plasiramo u elitni krug kvalifikacija“, rekao je 1 6-godišnji Vukotić.
Vijesti.me