Ambiciozan, odgovoran, posvećen, samouvjeren i jednostavan. Ovo su osobine kojima opisujemo bivšeg trenera Budućnosti Igora Jovovića. On je čovjek zvani iznenađenje, jedan od onih koji će vas razuvjeriti ako imate bilo kakvu sumnju. Igor je rođen 16. oktobra 1982. godine. Bio je trener Budućnosti i Sutjeske, a trenutno je na klupi njemačkog Miteldojčera. Igor je dokaz da nemoguće postaje moguće, ako to dovoljno želite i spremni ste da date svoj maksimum. Crna Gora je nakon Duška Ivanovića, Dejana Radonjića i Zvezdana Mitrovića dobila još jedno trenersko ime u elitnom rangu, a to ime je Igor Jovović. On je, u debitantskoj sezoni, na klupi njemačkog Miteldojčera vratio klub u viši rang i time opravdano zaslužio da se nađe u krem društvu crnogorskih trenera. Da je hrana, sebe bi opisao kao jagodu, jer kako objašnjava pocrveni, ali sa ukusom.
Povodom najuspješnije sezone u karijeri razgovarali smo sa Igorom, ali smo se prisjetili i vremena dok je bio trener Budućnosti.
- Igore da niste trener, čime biste se bavili?
Jako je teško naći pravi odgovor na takvo pitanje. Nekako sam cijeli život povezan sa sportom, oprobao sam se kao klinac u gotovo većini kolektivnih sportova i svakako sebe vidim samo u poslovima vezanim za sport.
- Šta vam je bilo najteže kad ste otišli u Njemačku?
Sigurno da odlazak u inostranstvo nije nimalo lak. Odvajanje od porodice, prijatelja i načina života koji je definisan, zahtijeva određen period adaptacije. Kako vrijeme odmiče sve je lakše ali svakako da mi djeca, uopšte ta svakodnevnica sa njima, u ovom momentu najviše nedostaju.
- Dugo vremena ste proveli na klupi Budućnosti kao pomoćnik Dejana Radonjića, koliki je uticaj on imao na vas i vaše formiranje kao trenera?
Velika je privilegija sarađivati sa trenerom Radonjićem toliki vremenski period. On je jako uticao na formiranju mene kao trenera, na dnevnoj disciplini i organizaciji, što smatram jako važnim u našem poslu i zahvalan sam mu zbog toga. Gajimo sličan stil igre, a osnovu baziramo na kvalitetnom treningu.
- Prethodna sezona je za vas bila najuspješnija u karijeri, da li vam je to donijelo dodatni pritisak jer se sad od vas očekuje mnogo i koliko vas to motiviše da ubuduće budete još bolji?
Velika stvar je ostvariti cilj u našem poslu naročito na način na koji smo mi to uradili u prethodnoj sezoni. Svijestan sam da je ova godina potpuno drugačija zbog naših limitiranih mogućnosti u formiranju tima i kvaliteta lige ali je pritisak nešto što sami sebi namećemo kako bi bili bolji.
- S obzirom da ste Miteldojčer preuzeli nakon što je ispao iz elitnog ranga takmičenja, vaš prvi zadatak je bio da vratite klub u Bundesligu i uspjeli ste. Koliko je taj zadatak bio težak za vas i da li ste vjerovali da ćete baš sa Miteldojčerom ostvariti toliki uspjeh?
Klub je iz prethodne sezone izašao sa velikom gorčinom i negativnom emocijom. Ispali su u poslednjem kolu zbog koš količnika, a u Njemačkoj na vezivanje sponzora i tv prava jako puno utiče u kojoj se ligi takmičiš. Nimalo lak zadatak, pet, šest, klubova sa otvorenom ambicijom da budu u prvoj ligi i zaista sam ponosan na kakav način smo ostvarili cilj.
- Da li ste zadovoljni uslovima koje vam pruža Njemačka i da li postoji nešto čime niste zadovoljni, nešto što biste voljeli da se promijeni?
Mogu slobodno da kažem da je sport u Njemačkoj organizovan na maksimalnom nivou. U tom dijelu gotovo da nema kluba ni u drugoj ligi koji nema vrhunske uslove za rad i funkcionisanje tako da o svemu možemo pričati samo u superlativu. Volio bih da klub ima mogućnost da poveća budžet kako bi bili realni kandidati za konstantno učešće u prvoj ligi jer po sadašnjim mogućnostima nalazimo se u samom dnu i borba za opstanak će biti jako zahtjevna. Sa druge strane, situaciju posmatram kao mogućnost trenerskog napretka u otežanim okolnostima što me motiviše.
- S obzirom da ste bili trener Budućnosti i Sutjeske, u čemu je razlika između ta dva kluba i Miteldojčera, mislim u načinu igre, uopšte atmosferi koja vlada u klubovima?
Svaki klub je sam po sebi različit od drugog. Klub čine ljudi koji rade u njemu, organizacija kao osnova svega koja je zadužena za obezbjeđivanje normalnih uslova za funkcionisanje. Budućnost kao nosioc crnogorske košarke sigurno da se ističe u našim okvirima, relativno je u vrhu i u samom regionu. S druge strane, Sutjeska je klub koji u limitiranim mogućnostima izvlači maksimum iz postojeće situacije. U Nikšiću je dvorana bila gotovo popunjena u Aba ligi i to je nešto što je veoma lijepo vidjeti i što daje dodatni impuls i energiju svim ljudima na terenu. U Njemačkoj postoji jako puno profitabilnih kompanija koje sponzorišu klubove tako da je olakšavajuća okolnost formiranje budžeta koji je fiksan i ne omogućava dalja mijenjanja tokom sezone.
- Koji su ciljevi Miteldojčera u predstojećoj sezoni?
Kao što sam rekao cilj kluba je ostanak u ligi. Zvanična prognoza BBl-a je da smo po njihovoj procijeni na kraju lige posljednja ekipa u ovoj godini. Uradićemo sve da ih razočaramo.
- Koliko sad pratite crnogorsku košarku?
Redovno pratim našu košarku i u stalnom sam kontaktu sa prijateljima iz crnogorske košarke.
- Od vašeg odlaska sa klupe košarkaškog kluba Budućnost, promijenilo se dosta trenera, šta mislite koliko se to odrazilo na klub i da li učestale promjene u stručnom štabu nanose klubu štetu?
Kontinuitet rada trenera je jako važan za svaki klub. Budućnost je dosta lutala u prethodnom periodu i vjerovatno je sada vrijeme kada se očekuje određena stabilizacija stručnog kadra. Ovaj koncept koji Budućnost upravo sada razvija je za svaku pohvalu i sigurno je da te momke koji su manje više svi bili u jednom dijelu karijere u Budućnosti treba podržati .
- Kada ste vi otišli iz Budućnosti, bilo je to veliko i neočekivano iznenađenje za sve. Zašto ste odlučili da napustite Budućnost i da li ste nekad zažalili zbog te odluke?
To je bila jako teška odluka za mene. Budućnost je moj klub u kojem sam i kao asistent i kao glavni trener uvijek radio sa velikom emocijom i gdje smo zaista svaki poraz doživljavali kao nešto lično. Trebao mi je određeni period da se sredim, što se kaže, posle te odluke ali u životu volim da gledam uvijek naprijed i radujem se novim izazovima. Budućnost mi je dala puno, nadam se da sam posvećenošću makar dio vratio, a naši putevi će se sigurno još ukrštati jer je to moj klub.
- Kad je Budućnost 2015. godine u Celju pobijedila Tajfun, izjavili ste da je pobjeda u gostima važna, jer je to teško ostvariti u ABA ligi bilo gdje. Zašto mislite da je pobjeda u gostima u ABA ligi teško ostvariva?
Svaka pobjeda na strani u bilo kojoj ligi je zlata vrijedna. Budućnost kao jedan od kandidata za vrh uvijek motiviše protivnike da na svom terenu igraju iznad realnih mogućnosti tako da su bodovi u gostima ključni za što bolji plasman pred plej off. Upravo zbog toga je i bila ta izjava jer je i Tajfun bio u određenom usponu forme u prvom dijelu sezone.
- Šta vam je bio najveći izazov u karijeri?
Polufinale protiv Cedevite u Aba ligi i u prethodnoj sezoni četvrtfinale protiv Kelna u plej offu. Prvo je završeno kako je završeno i smatram da sam puno naučio u tim mečevima. Iskustva iz takvih mečeva su mi jako pomogla u ovoj seriji protiv Kelna.
- Jednom ste izjavili da ne možete da istrpite kritiku, da li je sada drugačije?
Volim konstruktivnu kritiku koja ima za cilj da me usmjeri na pravi put i pomogne mi u rješavanju određenih problema. Na takav način razgovaram i sa igračima. Ali konstantna kritika, bez pohvale, smatram da nema smisla i da je kontra produktivna.
- Koji je najbolji savjet koji ste dobili u karijeri i od koga?
Dobio sam jako puno savjeta jer sam imao priliku da sarađujem sa velikim trenerima i od svakog od njih nešto naučim. Jako je teško pronaći baš jedan i izdvojiti ga.
- Ima li neki trener sa naših prostora kojem se divite, koji vam je možda uzor u trenerskom poslu?
S obzirom da sam sarađivao sa Dejanom Radonjićem tolike godine prirodno je da sam njegove pobjede u prethodnoj godini naročito u Euroligi doživljavao sa puno emocija. Duško Ivanović već decenijama oduševljava svojim radom na najvećem nivou a raduju me i uspjesi Zvezdana Mitrovića u Francuskoj, tako da možemo biti ponosni na trenerski kadar s obzirom iz kolike zemlje dolazimo. Nekako sam izabrao sopstveni put i drago mi je da sam u prilici da mogu da potražim savjet od svih kolega kada je to potrebno.
- Šta kažete igračima pred odlučujuće utakmice i kako smanjujete napetost u ekipi pred takve mečeve?
U principu ono što smo pripremili do tada, to je to, pa šta nam Bog da. Pokušavam da ih rasteretim, da ih usmjerim na određene detalje koji su važni za sami meč i da smo svijesni da samo veliko žrtvovanje na terenu i ispravljanje tuđih grešaka vodi ka cilju.
- Koje su to najteže odluke za jednog selektora?
U selektorskom poslu sigurno da je najteža odluka skraćivanje spiska posle priprema i prijateljskih mečeva pred određeno takmičenje. Moramo biti svijesni da su igrači danas veoma potrošeni i da učešće u reprezentativnim akcijama oduzima potencijalno vrijeme za odmor i opuštanje uz porodicu, tako da nakon tolikog rada otpisati igrača sigurno nije lako ni jednom treneru.
- Da li biste se vratili u Crnu Goru kada bi dobili ponudu da opet budete trener nekog našeg tima?
Trenutno sam zaista potpuno usmjeren na tekuću sezonu. Crna Gora je moja zemlja i sigurno da i privatno i poslovno sebe vidim u njoj ali zavisi od projekta i momenta kada bi se nešto takvo moglo desiti.
- Ima li neki naš košarkaš za kojeg smatrate da će tek da „eksplodira” odnosno da će biti velika zvijezda, nekoga čije vrijeme tek dolazi?
Budućnost trenutno ima jako interesantnih mladih igrača i nadam se da će iskoristiti svoje prilike. Po ovome što sam do sada vidio, izuzev igrača koji su projekat kluba dopada mi se karakter i energija Starovlaha i zaista mu želim da nastavi da radi na pravi način i koristi prilike kao i do sada.
- Kako komentarišete našu reprezentaciju sa nedavno održanog Eurobasketa, mislite li da smo mogli bolje?
Uvijek može bolje, ali može i gore. Mislim da smo dobili mečeve koje smo morali da dobijemo. Nismo imali sreće u eliminacionoj fazi jer smo naišli na izuzetnu ekipu Letonije koja nam ne odgovara fizionomijom tima. Ali svakako je pozitivno što smo na putu da izgradimo tim za jedan duži vremenski period jer, pred većinom igrača su najbolje godine karijere.
Podsjećanja radi, Igor je u dosadašnjih pet kola Bundeslige već uspio da savlada ekipe Etinger Gote i Tibingena. Možda i najveće konkurente u borbi za opstanak. Kako je krenulo predviđanja BBL-a biće pogrešna na kraju sezone…
