‘Transfer bomba’ ove zime u Crnoj Gori biće Petar Grbić iako je sa ekipom Budućnosti potpisao još prije kraja 2017. godine.
Bivši crnogorski reprezentativac je ‘fudbalski prohodao’ baš u plavo-bijelom taboru, ali mu se nije dalo da za njega zaigra i kao profesionalac na početku karijere. Počeo je u Mladosti, pa se potom afirmisao u Mogrenu gdje ga je i primjetio Olimpijakos. Nije dobio šansu u Grčkoj, krenule su pozajmice, a posljednja u nizu bio je Partizan, koji ga je potom i otkupio. Prije nego što je odlučio da se vrati u Crnu Goru, igrao je u Turskoj, a kako je i zbog čega donio tu odluku, Petar Grbić je otkrio u intervjuu za HotSport.
Kako si se odlučio za povratak u crnogorski fudbal?
– Za povratak sam se odlučio zbog velike želje da ostvarim taj dugogodišnji san i vratim se u Budućnost. Nisam toliko želio da po svaku cijenu se vratim u crnogorski fudbal, već u Fudbalski klub Budućnost. Tu sam počeo da igram, rođen sam na 100 metara od stadiona Pod Goricom. Iskreno uvijek sam maštao kako debitujem za prvi tim, nije mi se to ostvarilo ali sada će to biti realnost.
Poslije sedam godina se vraćaš u crnogorsko prvenstvo, kakva su ti očekivanja?
– Kada sam ja otišao prije tih sedam godina, bila je jedna jaka liga. U Mogrenu sam bio kapiten, osvojili smo titulu, bili su igrači poput Radoslava Bataka, Ardijana Đokaja, Predraga Ranđelovića, Ajazdina Nuhija, Igora Matića… Da ih ne nabrajam sve. Bili smo najbolji i osvojili titulu, ali su isto tako i ostale ekipe imale dobre fudbalere. Liga je te godine možda čak bila i najjača. Ima i sada iskusnih igrača, ali čini mi se da je veća koncentracija mladih fudbalera, što sa druge strane takođe nije ništa novo jer su talenti oduvijek zastupljeni u Crnoj Gori. Očekivanja su da ostvarim što više do kraja sezone, da se borimo u prvenstvu dokle god možemo jer je u ovoj igri sve moguće, i naravno da osvojimo kup u kojem smo došli do polufinala.
U Podgorici je sem Grbića, promovisan još jedan bivši igrač, ali i trener Partizana, Vladimir Vermezović koji je nakon crno-bijelih još vodio samo južnoafrički Orlando, te se nakon perioda pauze vraća. To je takođe jedan od razloga za povratak ovog fudbalera u Budućnost:
– Sigurno da jeste, kao i ozbiljan pristup kluba koji je doveo jedno veliko trenersko ime poput Vladimira Vermezovića u Podgoricu. Svi znamo o kakvom se stručnjaku radi, u dva navrata je vodio Partizan, ali i ne samo zbog toga, već zbog svega što je uradio u svojoj trenerskoj karijeri, a i igračkoj. Prepoznao sam ozbiljnost ljudi iz uprave, poželio sam da se vratim i radujem se saradnji sa njima, kao i sa Vermezovićem.
Titula gotovo da je ispuštena, da li si razgovarao sa čelnicima kluba o tome kakve su ambicije Podgoričana?
– Dokle god je makar teoretska šansa na našoj strani za osvajanje titule, borićemo se i nadati da ćemo ostvariti taj cilj. Kako je Sutjeska napravila prednost od 13 bodova, tako može i da je izgubi. Iako je riječ o jednoj odličnoj ekipi koju predvodi ozbiljan stručnjak. Ambicije su da se napravi dobar tim u Budućnosti, ode korak dalje kada je riječ o evropskim takmičenjima pošto crnogorski klubovi uglavnom u nekom drugom kolu kvalifikacija, eventualno trećem, ispadaju. Ne kažem sada da ćemo ući u grupnu fazu nekog evropskog takmičenja, već da se radi na tome da se oformi jaka ekipa koja može da iznese te velike terete. Ponavljam, još ništa nije gotovo, čeka nas 18 kola u drugom dijelu šampionata i dvije utakmice u Kupu Crne Gore, tako da ćemo vidjeti.
Iako je rano pričati o tome pošto si tek stigao, kakvi su tvoji planovi sa plavo-bijelima, jesu li dugoročni ili si još uvijek otvoren za angažmane izvan Crne Gore?
– Trenutno sam fokusiran na Budućnost, ljudima su porasla očekivanja mojim povratkom u Podgoricu, kao i šefa Vermezovića. Narod ovaj moj dolazak u Budućnost prima veoma pozitivno, puno je tu nekih lijepih komentara i poruka podrške, tako da ću se truditi da sve to opravdam i gledam samo da što više pružim klubu u koji sam stigao. Što se karijere tiče, nikada se ne zna, imam tek 29 godina i nisam neko ko je došao da odigra još godinu dana u svom klubu i završi karijeru. Ovo su mi možda i najbolje godine tako da se nikad ne zna šta će biti.
Prije dvije godine si otišao iz Partizana i igrao za Ahisar i Adanu, koje impresije nosiš iz Turske?
– Ne mogu da kažem da nosim neke lijepe utiske iz Turske, ali ni ružne, zaista. Doživio sam jedno novo iskustvo. Prve polusezone kada sam otišao iz Partizana sam igrao dobro, a onda su se dešavale neke smijene trenera gdje sam želio da odem na pozajmice jer sebe nisam video kao bitnog igrača u novonastalim situacijama. Otišao sam u klub koji je bio pretendent na promociju i plasman u Superligu, ali je to upropastila jedna zaista loša finansijska situacija i na kraju taj period vidim kao izgubljen u svojoj karijeri. Sve to stoji da sam igrao protiv dobrih igrača, sa dobrim fudbalerima u istom timu, bio sam sa mojim velikim prijateljem Milanom Lukačem sa kojim sam prije toga igrao tri, četiri godine zajedno. Sve u svemu bilo je i lijepih i onih ne toliko lijepih situacija, ali sve me je to ojačalo.
Da li ti je žao što nisi ostavio dublji trag u Humskoj?
– Postoji žal jer mislim da sam mogao više, ali jedini trener kod kojeg sam igrao, koji mi je dao šansu i gdje sam je opravdao, jeste Marko Nikolić. Tada smo i osvojili titulu. U Humsku me je doveo Vuk Rašović i to ne mogu da zaboravim, jer je velika stvar da te uzme jedan Partizan. Kada je Nikolić stigao u prvoj polusezoni nisam bio standardan, ali u sledećoj sezoni sam imao preko 30 mečeva. Nije sa možda ni poklopilo da ostavim dublji trag, ali ako ništa ja sam zadovoljan koliko sam mečeva odigrao, pogotovo kada je riječ o utakmicama u Evropi. Uvijek može bolje, ali biti u najvećem klubu u Srbiji uz Crvenu zvezdu je samo po sebi čast i privilegija.
U razgovoru sa Grbićem smo se prisjetili dvije upečatljive situacije po kojima će se dugo pamtiti. Jedna je kada je prilikom proslave gola na utakmici Partizana sa Jagodinom obuo dvije lijeve kopačke zbog komentara iz vrha vlasti da pojedini fudbaleri Partizana ‘igraju kao sa dvije lijeve’.
– Tada sam osjetio potrebu da pokažem da ne bi trebalo na taj način da se govori o fudbalerima jer mi od toga živimo. Igramo taj fudbal i dajemo svoj maksimum, bukvalno svoj cijeli život ulažemo u to. Kasnije je to i prepoznao tadašnji premijer, sadašnji predsjednik Srbije, tako da se sve na tome i završilo.
A druga, druga je iz ‘vječitog derbija’. Na nju su posebno ponosni navijači crno-belih. Reč je o prodoru Grbića pored Aleksandra Kovačevića koji nije uspio da ga zaustavi, čak je pao i sa zemlje rukama pokušao da ga spreči u daljem napadu, ali mu ni to nije uspelo.
– Sjećam se, naravno. Mnogi Grobari su ponosni na tu situaciju jer je ispalo tako, ali moram da kažem da je Kovačević igrač koji je veliki borac i tim potezom je pokazao koliko je želio da zaustavi naš napad. Predivan je osjećaj igrati svaki ‘vječiti derbi’, pogotovo kada pobjeđuješ. Imao sam sreću da igram i pobjedim u više navrata. Momak se borio za svoju ekipu, mnogi naši navijači su to prepoznali na neki svoj način, tako da je to jedna nezaboravna akcija iz utakmica sa Zvezdom.
U posljednjih nekoliko godina vjerovatno najbolja radio emisija jeste Kontra kviz na TDI radio stanici. Jednog običnog četvrtka se voditelj Predrag Popović Pop šalio sa svojim slušaocima, a onda je čuo poznat glas.
– Naravno da pratim Popa i Kontra kviz, skoro svake nedjelje. Pop je i ovako moj prijatelj sa kojim volim da se čujem. Tada mi nije uspjelo iz prve da ga dobijem u emisiji jer se radi o jednom od najpopularnijih kvizova, ali na kraju sam uspio da se uključim. Taman da iskoristim priliku na ovaj način da ga pozdravim, preko intervjua, pošto on mene često pozdravlja preko njegovih radio talasa.
Kako ćeš provesti praznike i koja bi bila tvoja novogodišnja poruka?
– Praznike ću provesti u Crnoj Gori, sa svojim najbližima. Sada sam tu za razliku od nekih prethodnih godina. Prije svega, ono što bih poželio svim čitaocima HotSporta ali i ljudima uopšte jeste zdravlje. To je ono što je najbitnije, a potom sreću, novac… sve ono što im je neophodno. Da im se ostvare sve želje, pogotovo one koje nisu u 2017. godini. Sebi želim da me krene sa novim klubom i da imamo razloga za slavlje na kraju sezone.
