Na nedavno završenim Igrama malih zemalja Evrope održanim u San Marinu, Crna Gora je zauzela 4. mjesto u generalnom plasmanu. Naši sportisti osvojili su 31 medalju, od čega 13 zlatnih, 6 srebrnih i 12 bronzanih. Ukupno 46 sportista je otputovalo na Igre, tako da je procenat uspješnosti dosta visok. Selekcija Luksemburga je, pomalo iznenađujuće, bila najuspješnija sa čak 98 osvojenih odličja (od 150 njihovih predstavnika). Istorijski gledano, najbolje rezultate su imali sportisti sa Islanda.
Igre u San Marinu su bile 17. po redu i na njima su učestvovale sledeće države: Andora, Lihtenštajn, Luksemburg, Kipar, Malta, Monako, Island, Crna Gora i domaćin San Marino. Ovo takmičenje je upravo nastalo na inicijativu ljudi iz San Marina 1984. godine, dok su prvi put održane idućeg proljeća. Igre se dešavaju u dvogodišnjim ciklusima. Crna Gora je primljena kao punopravan učesnik 1. juna 2009.
Sve države članice su u momentu pristupanja imale populaciju ispod jednog miliona stanovnika. Danas, prema procjenama, samo Kipar premašuje tu cifru, mada je situacija komplikovana zbog poznatog grčko-turskog konflikta na tom ostrvu. Island je površinom najveća država učesnica Igara malih zemalja. Već neko vrijeme predstavnici Farskih ostrva pokušavaju da dobiju pristup ovom sportskom događaju – gdje i pripadaju s obzirom na teritoriju i stanovništvo – ali im to nije omogućeno zbog specifičnog političkog statusa. Naime, Farska ostrva su i dalje dio Danske, iako uživaju širok stepen autonomije. Drugi problem je taj što njihov savez nije član Evropskog olimpijskog komiteta (EOK), čije sjedište je u Rimu.
Gaj Julije Cezar je žiteljima jednog sela na Iberijskom poluostrvu govorio: „Vjerujte mi na riječ, ja bih radije bio prvi u vašem selu nego drugi u Rimu.“ Slična je bila ideja vodilja organizatora Igara malih zemalja Evrope. Oni su polazili od premise da manje države treba da imaju nadmetanje u skladu sa svojim mogućnostima, u svojoj sportskoj ligi. Takve manifestacije služile bi za promociju njihovih sportista, budući da velikim Olimpijskim igrama dominiraju one najmoćnije i najbogatije države poput SAD, Kine, Velike Britanije, Francuske, Sovjetskog Saveza pa Rusije, Njemačke i Japana.
Pored toga, odmjeravanje sa sebi sličnima poslužilo bi kao filter pomoću kojeg bi se iskristalisali najbolji sportisti malih zemalja i na taj način bi se dobio precizan uvid u to koje sportove i oblasti treba dodatno stimulisati kroz nacionalne komitete. Nastup na Igrama svakako može da posluži kao odskočna daska za evropska i svjetska prvenstva, odnosno Olimpijske igre. Ne treba potcijeniti ni faktor kompetitivnosti, budući da je od smisla modernog sporta neodvojiva težnja ka pobjeđivanju. Svako želi svojih pet minuta slave i svijetla reflektora uperena u njega ili nju.
Što se tiče Crne Gore, konkretno iz San Marina vrijedi izdvojiti zlatne medalje Marije Vuković, Miroslava Petkovića, Ljiljane Matović, Slađane Perunović i naših džudista. Čestitke zaslužuju svi oni koji su završili na podijumu, a onima koji ovog puta to nisu uspjeli treba poručiti da će to biti bolje na narednim Igrama.
A naredne Igre malih zemalja – gdje ćeš bolje? – biće održane kod nas u Crnoj Gori. Budva će ugostiti predstavnike devet država krajem maja i početkom juna 2019. godine. Benefiti od organizovanja turnira trebali bi biti višestruki. Igre će najprije poslužiti kao priprema onim kandidatima za Olimpijske igre u Tokiju. Gradska infrastruktura će biti poboljšana uz vjerovatnu izgradnju novih terena, atletskih staza i sportskih objekata šire namjene, koji će kasnije služiti našim sportistima i djeci. Domaćinstvo jednom sportskom događaju ove vrste pomoći će u turističkoj promociji Crne Gore, naročito jer kalendarski pada pred sam start sezone. Napokon, dodjeljivanjem šanse Crnoj Gori da ugosti Igre malih zemalja odato je priznanje za rad i dosadašnje rezultate COK-u. To je poruka da moramo nastaviti u istom pravcu u budućnosti.
Igranje na svom terenu, pred domaćom publikom svakako će biti ekstra motivacija za sportiste da nadmaše prethodna izdanja i da možda napadnu prvo mjesto u poretku. Sport jeste jedan od ključnih faktora reprezentovanja država na međunarodnom planu i kao takav nosi sa sobom ogromne materijalno-finansijske i sociološko-kulturne potencijale. Pa šta ako vam rivali u odbojci neće biti Ngape ili Mastranđelo, u košarci Gasol ili Novicki, u trčanju Obikvelu ili Lemetr, u plivanju Bernar ili Čeh?
Predstavljanje svoje države posebna je čast i ukoliko date sve od sebe, bez obzira na ishod, nema razloga za nezadovoljstvo. Da li su u pitanju Olimpijske igre, šampionat Evrope, Igre malih zemalja ili lokalni turnir iza gimnazije – manje je važno. Pobjeda je uvijek slatka. Sjetite se Cezarovih riječi.
Za sam kraj – SEE YOU IN MONTENEGRO!
Piše: Bogdan Varagić
