Fudbaleri Budućnosti iz dana u dan naporno treniraju kako bi imali još bolje proljeće nakon sjajne jeseni, a neke nove nade omladinske škole Budućnosti svakodnevno na trening kampu rade kako bi ostvarili svoj dječački san i postali – prvotimci.
Brigu o talentovanim đacima je prije nešto više od godinu dana preuzeo Petar Grbić – kapiten prvog tima koji zna kako se treba ophoditi prema “klincima“ jer je na svojoj koži osjetio šta znači nemanje sluha za talenat, dok je igrajući u inostranstvu vidio kako funkcionišu veliki sistemi za razvoj darovite djece.
“Kada sam postavljen za direktora, zamolio sam i predsjednika Veselina Mijača i sve ostale da me ne oslovljavaju po funkciji, jer smo svi mi jedan tim koji donosi odluke u vezi sportskih pitanja. Kao neka komisija na čijem je čelu predsjednik koji udara pečat na sve naše ideje vezane za omladinsku školu, a tu su pored mene još šef Mladen Milinković koji prati svu djecu djecu, prvi njegov pomoćnik Andrija Delibašić i Nikola Vukčević koji je koordinator omladinske škole. Svi zajedno donosimo odluke ko će biti priključen prvom timu, funkcionišemo kao pravi tim razmjenjujući mišljenja i iskustva, a na šefu je posle da odluči ko će i kada dobiti šansu da igra“, govori Grbić.
Ne tako davno, klub je totalno zanemario svoju djecu, a sada se vodi računa o svakoj sitnici – svi treniraju u istoj opremi, zna se tačno vrijeme kad ko radi na kom terenu, česta su predavanja iz raznih oblasti…
“Od kada je gore pomenuti tim stupio na snagu, škola se popela nekoliko stepenica, a to vidimo po tome što djeca ne žele da odlaze iz Budućnosti, nego žele da dođu. Naravno, za to možemo da budemo zahvalni predsjedniku koji je obezbijedio uslove kakve je obezbijedio, a onda je svima nama lakše da se posvetimo svom poslu“.
Za manje od godinu dana je urađeno puno, ali…
“Nikada se nećemo zadovoljavati trenutnim stanjem, nego želimo da idemo naprijed. Postavili smo visoke ciljeve, znamo kako škola treba da izgleda, znamo kako ćemo je dići na još veći nivo, ali za to je potrebno vrijeme. Možda smo za kratko vrijeme preskočili dosta stepenica, ali idemo polako. Najbitnije od svega je da je napravljen sistem u kome svaki pojedinac daje maksimum i trudi se da iz dana u dan bude bolji. Tu mislim i na igrače i na trenere”.
Podgorički klub trenutno broji 16 stipendista, a svaki od njih je dobro skeniran i nikome nije ponuđen ugovor na “liječe oči”.
“Za svakog igrača su rađenje baterije testova, tu vidimo sve parametre koliko mogu da napreduju, u kakvoj se situaciji nalaze trenutno… Zna se kako biramo igrače – gledamo šta nedostaje prvom timu, kakvi su fudbalski kvaliteti dječaka, kakvo mu je ponašanje, da li je psihološki spreman da nosi dres Budućnosti, jer je Budućnost najveće ime i uvijek si pod pritiskom. Ne žurimo sa stipendijama, neke momke smo potpisali, neke ćemo tek, a svako će dobiti šta zaslužuje – to sigurno”.
Dobre stvari u Budućnosti – ubjedljiva titula, lijepe predstave u Evropi, najubjedljivija jesenja kruna, reogranizacija omladinske škole… – su se poklopile sa dolaskom novog predsjednika Veselina Mijača, čija je kompanija Savana nedavno kroz partnerstvo sa Glavnim gradom preuzela “plave” na 10 godina.
“Može neko ovo da protumači na razne načine, ali iskren da budem: možda je dolazak predsjednika ključna stvar u cijeloj priči. Došao je čovjek koji želi da pomogne državi Crnoj Gori, ali i crnogorskom fudbalu. Došao je čovjek koji ne gleda svoj lični interes i koji iz emocije i ljubavi prema državi i Podgorici hoće da pomogne klubu”, rekao je Grbić, koji je treći put u Budućnosti i koji se tokom prethodna dva puta nagledao svega.
“Svi smo mi negdje privilegovani što je Mijač nas odabrao za saradnike da mu pomažemo što se tiče Budućnosti. Čini mi se da je naš klub pokretač nekih stvari u domaćem fudbalu, jer vidim da su i ostali klubovi na osnovu našeg primjera počeli da potpisuju ugovore, dovode mlade igrače… Podgorica je dugo vremena željela da neko kao što je Mijač preuzme klub, jer nije preuzeo Budućnost da bi se okoristio od nje, već da bi joj pomogao finansijski i organizaciono. Srećan sam što se to dešava pri kraju moje igračke, a na početku neke nove karijere, jer kao klub napredujemo iz dana u dan i mislim da smo na početku nečeg velikog i lijepog”.
A koga god da pitate iz kluba, svi će vam potvrditi priču kapitena što se tiče funkcionisanja kluba i omladinske škole.
“Ljudi koji rade u klubu preko 30 godina kažu da nikada nije bilo bolje. To je valjda dovoljno. Svi dolaze nasmijani i srećni na posao, svi se trude da sve funkcioniše bolje iz dana u dan, a niko – ali baš niko – tu nije iz koristi, već iz poštovanja prema klubu kakav je Budućnost i kakav treba da bude. Znam da će sve biti bolje, a ponoviću još jednom da smo na početku nečeg velikog”.
Vratili smo se na omladinsku školu kojoj smo posvetili današnje nedjeljno popodne koje je slobodno “plavim šampionima” i stručnom štabu. Treneri u mlađim kategorijama su ljudi kojima je vrlo dobro poznat DNK Budućnosti.
“Ako uzmemo za primjer školu Ajaksa koja je najbolja na svijetu i koja je dala najviše talenata, vidimo da su treneri sve bivši igrači ili fudbaleri koji su prošli kroz taj sistem. Svi naši treneri su ili igrali u prvom timu ili prošli kroz mlađe kategorije, ali najbitnije je što su puni elana – mladi su i željni dokazivanja. Mogu dosta da nauče djecu, ali ono što je važno – uče djecu šta je Budućnost”, govori Grbić, pa objašnjava…
“Niko ne treba da gleda Budućnost kao prolaznu stanicu, već da shvate veličinu kluba i da im najveća želja bude da debituju i zaigraju za klub iz njihovog grada, a nakon toga će – svi se nadamo – doći inostranstvo i velike karijere”.
Obaveza svih u omladinskoj školi je da se usavršavaju, a novine su vidljive golim okom – svi od pjetlića do prvog tima igraju na isti način, a generacije talentovanih klinaca igra sa starijima od sebe.
“Nije pravilo, ali nešto što smo uveli kada smo došli Nikola i ja je to da sve selekcije moraju da igraju visok presing, da igra kreće od golmana, jer hoću da svako prepozna stil – da ga neko vidi kod prvog tima, a onda i kada ode na utakmice kadeta ili omladinaca. Sa druge strane, svu talentovanu djecu smo prebaciji u stariju generaciju kako bi što spremniji ušli u prvim tim. Nama igrači rođeni 2006. godine igraju sa dvije – tri godine starijom generacijom, a u prvom timu imamo četiri kadeta i tri omladinca”.
I upravo je to osnovni cilj omladinske škole – titule nisu prioritet, ali proizvodnja igrača jeste!
“Pojačanja za prvi tim su nam bila dva igrača ispod 21 godine i to su oba igrača prošla našu školu. Ubuduće ćemo se okrenuti samo našoj školi, nećemo dovoditi starije igrače iz naše lige bez ako nisu super kvalitet, a uz talentovane klince će biti naravno nekoliko starijih igrača kao što je slučaj sada”.
Taj spoj mladih i iskusnih se pokazao kao dobitna kombinacija, jer Grbić, Draško Božović, Igor Ivanović… redovno na treninzima savjetuju Damjana Dakića, Jovana Dašića, Aleksu i Balšu Ćetkovića, Lazara Mijovića, Vladimira Perišića. Nekad im potpuno opravdano i povise ton.
“Trudimo se da budemo ta spona i da im ukažemo šta je dobro, a šta nije. Kao mlađi sam bio strašno nestašan, imao sam svojih bubica koje možda nisam ni danas izbacio i nisam previše mario šta su mi pričali stariji igrači na početku moje karijere. Sada – kada sam došao u njihove godine – shvatam da su sve bili u pravu”, govori Grbić, pa se nadovezuje.
“Jednostavno, želim da daju maksimum u svakoj situaciji i da sklanjaju neke lošije navike koje su im ostale i koje su nadograđivali svojim kvalitetom. Imaju privilegiju da rade sa šefom Milinkovićem, Andrijom Delibašićem, Srđanom Radonjićem i Nikolom Vukčevićem i sigurno mogu mnogo da nauče. Ne želim da se uljuljaju zato što imaju sjajne uslove što možda u njihovim godinama nema neko ni u inostranstvu, jer želim da se bore za više. Tu je uloga nas starijih, jer svi vidimo koliko imaju talenta da nisu ni svjesni. Neću dozvoliti da ga proćerdaju i da se zadovoljavaju malim stvarima, već želim da se uvijek bore za nešto više”, rekao je na kraju razgovora direktor omladinske škole Petar Grbić.
