Nezaboravne slike iz vrele Malage 2008, kada se pisala istorija našeg vaterpola i kada je njegov otac u finalu za pamćenje postigao prvi gol za Crnu Goru. Strahinja Gojković – tada sa svega 16 napunjenih mjeseci – ništa od toga nije mogao da zapamti.
Vladimir Gojković je tada, a i u godinama koje su slijedile, u kapici sa brojem 11 i zajedno sa ostalim “ajkulama” donosio mnoge velike pobjede i medalje Crnoj Gori – 17 godina kasnije Strahinja je odlučio da stvara svoje slike za istoriju, zlatna medalja ponovo sija na grudima jednog Gojkovića.
Ponovo to prezime i ponovo broj 11… I još jedan pehar – ovog puta sa Evropskog prvenstva za igrače do 18 godina.
Crna Gora se “prošetala” Oradeom, razbila sve rivale, a Strahinja je kao kapiten i najbolji igrač turnira na pravi način predvodio svoje drugove.
– Šta je bilo presudno, pa smo izgledali tako dominantno? Prije svega to što, iako smo znali i vjerovali da smo vrijedni zlata, nismo uzdizali glavu prerano, bili smo prava ekipa s dobrom hemijom i borili se jedan za drugog za viši zajednički cilj – poručio je Strahinja Gojković za “Vijesti”.
Iako se vidjelo da je Crna Gora klasa iznad svih ostalih u ovom uzrastu, bilo je trenutaka i kada se iz našeg tima čulo da moraju bolje.
– Da, rekao sam tokom turnira da nisam zadovoljan poslije utakmice sa Španijom, jer sam mislio i stojim iza toga da je trebalo da pobijedimo utakmicu s više od gola razlike i da ne treba da se zadovoljavamo minimalnom pobjedom ako možemo da pokažemo koliko smo stvarno bolji – objasnio je Gojković.
Osim njega, još mnogo crnogorski bisera je zasijalo na pravi način u Oradei – može li se uskoro očekivati da neko od njih zablista u seniorskoj reprezentaciji?
– Dosta je talenata u ovoj ekipi, a po mom mišljenju Danilo Stupar je najbliži A reprezentaciji – kaže vaterpolista Jadran M:tela.
A Gojković već zna kako je biti član “ajkula” i najveće scene pošto je ranije ovog ljeta bio dio seniorske selekcije Crne Gore koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu u Singapuru.
– Ljeto sa seniorima mi je mnogo značilo zbog iskustva, građenja karaktera i upoznavanja s najvećim nivoom svjetskog vaterpola.
Osim pehara za najbolju selekciju Evrope, iz Oradee su stigle i dvije najvažnije individualne nagrade – Gojković je proglašen za MVP-a, a njegov saigrač Marko Pejović za najboljeg golmana Evropskog prvenstva.
– Nagrada za najboljeg igrača jeste lijepa stvar, ali ne može da se poredi sa zadovoljstvom koje imam kada sam prvak Evrope – zaključio je Gojković.
Vladimir i Strahinja – ne obazirem se na pritisak, komentare i očekivanja
Ime slavnog oca često može da bude veliko opterećenje i pritisak za mladog sportistu, ali u našem vaterpolu to nije slučaj.
Pokazao je to Strahinja, ali i njegov sadašnji saigrač Relja Vukanić, kao i nešto stariji Srđan Janović.
– Ima dosta pritiska i raznih komentara, očekivanja i mnogo drugih stvari, ali na to se ne obazirem, jer znam za šta sam sposoban i pokušavam da to pokažem u najboljem svjetlu – jasna je poruka Gojkovića.
