Noć velike nade pretvorila se u veče koje će fudbaleri i navijači crnogorske reprezentacije željeti što prije da zaborave.
Vjerovali su svi u pobjedu nad Danskom, u korak ka Mundijalu, ali je sve palo u vodu u samo četiri minuta. Igračka genijalnost Kristijana Eriksena, pa povreda Stevan Jovetića obilježili su susret pod Goricom.
Pokušavala je Crna Gora da se oporavi od dva velika šoka, bilo je vremena, ali ne i prave ideje, ne i plana B poslije izlaska prve violine sa terena.
Igrači su vjerovatno odigrali najslabiju utakmicu u kvalifikacijama, ali nije momenat za kritike jer je splet okolnosti uticao da ne pruže koliko objektivno mogu.
Bez Fatosa Bećiraja, Nebojše Kosovića i praktično Stevana Jovetića, selekcija je bila desetkovana. Izostanak tri igrača na veoma važnim pozicijama u timu bio je u ovom trenutku prevelik hendikep.
Da stvari budu još bolnije, nisu nas ni Danci ubijedili da su vrhunska reprezentacija. Bili su bolji baš za taj jedan pogodak, za trenutak inspiracije veziste Totenhema, kada je naša odbrana ostala u raskoraku, a Petković nemoćan da zaustavi udarac sa 20 metara.
“Primili smo gol kada smo najbolje igrali. Uslijedila je zatim i Stevanova povreda. Sve nas je to poremetilo. Izgubili smo poslije velike euforije i očekivanja, ali ćemo u Poljskoj dati sve od sebe i nećemo se predavati do kraja”, rekao je golman crnogorske reprezentacije.
Ljubiši Tumbakoviću treba odati priznanje za sve što je uradio tokom kvalifikacija. Dao je šansu mladim igračima, odrekao se nekih starijih, zbog čega je bio kritikovan. Rizikovao je i pogodio sa Jankovićem, Kosovićem, Stojkovićem, Petkovićem i dao Crnoj Gori razlog da vjeruje da će u budućnosti biti respektabilna selekcija. Sinoć ekipa nije dobro reagovala poslije izlaska Jovetića.
“Veliki je hendikep kada ostanete bez Jovetića, a on je još veći kada ne možete da računate na Bećiraja. Nemam šta da momcima zamjerim. Imali su ogromnu želju, borili su se do kraja. Ovom timu treba vrijeme”, rekao je iskusni stručnjak i pokazao da vjeruje u budućnost našeg reprezentativnog fudbala.
Stevan Jovetić je do sinoć dao sedam golova u ovim kvalifikacijama, tri puta je bio asistent, pravi vođa na terenu, igrač koji jednim potezom rješava utakmice. Ali nekada trebati imati i sreće, a Stevan je u meču sa Danskom nije imao. Poslije utakmice mu je najmanje bilo do priče.
“Šta da vam kažem”, kratko je kazao Stevan i slegnuo ramenima, dok se u njegovim očima mogla vidjeti tuga zbog propuštene šanse i spleta okolnosti koje su išle na ruku Dancima.
Poraz boli, ali činjenica da je veći dio tima mlad ili u zenitu daje nadu u uspješnu budućnost. Stefan Savić je jedan od igrača na kojem će se bazirati nacionalni tim i u sljedećim kvalifikacijama.
“Moramo da nastavimo da radimo. Imamo mladu ekipu, pred nama su tek velike utakmice. Vjerujem da su sljedeće kvalifikacije naše i da ćemo se plasirati na veliko takmičenje. Vratili smo kult reprezentacije i siguran sam da smo na dobrom putu”, poručio je defanzivac Atletika.
Lica naših fudbalera poslije meča sa Danskom govorila su za sebe.
Mnogi nisu mogli da sakriju suze, a aplauzi koje su dobili sa tribina sigurno će im biti vjetar u leđa za iskušenja koja ih čekaju.
Crna Gora nije uspjela da se domogne Mundijala, ali kvalifikacije za Evropsko prvenstvo su nova šansa da naši momci dođu do velikog takmičenja.
Stoga glavu gore “sokolovi”!
