Žene i fudbal – nespojivo! Sedamnaetogodišnja Anastasija Vujović već sedam godina razbija taj stereotip. Ona je štikle zamijenila za kopačke i za tim, kaže za CdM, nijednog trenutka ne žali.
Fudbal je zavoljela igrajući se sa dječacima iz ulice. Sada igra za fudbalski klub Lovćen i uzor je mnogim djevojčicama iz kraja.
“Već sa pet godina sam radije sa dječacima trčala za loptom, nego se sa djevojčicama igrala žmurke, lastiša… Tako sam uz njih zavoljela fudbal. Odatle moje interesovanje za ovaj sport”, kaže za CdM Anastasija.
“Što se društva tiče često sam nailazila na osuđivanja i predrasude. Mnogi su mislili da samo uzalud trošim vrijeme i novac na fudbal ali naravno tu su bili i prijatelji koji su me podržavali kao i profesori u školi. Nikada nisam imala problema što se tiče izostanaka iako sam zbog priprema s reprezentacijom znala izostati više od 10 dana i zbog toga sam im veoma zahvalna”.
U sredini gdje je bavljenje sportom koji uključuje kotrljanje lopte po travi rezervisano samo za muškarce, Anastasijin uspjeh i nastup za kadetsku reprezentaciju Crne Gore staru tek dvije godine, a čiji je najbolji rezultat bronza na Evropskom prvenstvu, polako mijenja stereotipe.
“To što sam djevojčica ne znači da ne umijem da driblam bolje nego pojedini dječaci”, sa smijehom nam kaže Anastasija.
“Mnoge djevojke nikada ne počnu da treniraju fudbal jer im roditelji to ne dozvole. Ja nijednog trenutka nijesam imala problem da porodici objasnim da želim da budem fudbalerka. Oni su mi najveća podrška, posebno moja majka Ratka”, kaže Anastasija.
A najvažnija sporedna stvar na svijetu mnogo čemu je naučila.
“Naučio me je da ostavim srce na terenu, da ne odustajem od svojih snova i da se nikada ne predajem, da ruku ne pružam jer znam da bolji ne postoji. Fudbal me je naučio da poštujem protivnika i saigrača, podnosim poraz, uživam u pobjedi. Da me raduju male stvari. Naučio me je da svakim danom budem sve bolja i bolja u onome što radim!“, kaže Vujović.To što igra za reprezentaciju je, kaže, čini posebno ponosnom.
“Taj osjećaj kada toniraju himnu, a ti nosiš grb Crne Gore i braniš boje svoje zemlje se ne može opisati”, sa ponosom ističe Anastasija.Najveća želja joj je da zaigra za Barselonu.
“Kad bih zaigrala tamo, to bi bilo ostvarenje mog sna. Čovjek treba vjerovati u sebe, biti strpljiv i gurati ka cilju! Moj idol je Lionel Messi. On mi je uzor”, ističe Anastasija.Na pitanje jesu li joj prijatnije štikle ili kopačke, Anastazija “kao iz topa” odgovara.
“Da iskreno kažem-kopačke”, kazala nam je ona.
Anastasija, iako mlada, nije odustala od svojih snova. To isto poručuje i svojim vršnjacima.
“I kad padneš i misliš da ne možeš više, ustani, podigni glavu i hrabro koračaj naprijed. Moraš biti uporan i vjerovati u sebe”, kaže nam Anastasija čvrsto vjerujući da će se njena želja da zaigra u dresu Barse ostvariti.
U sredini gdje je bavljenje sportom koji uključuje kotrljanje lopte po travi rezervisano samo za muškarce, Anastasijin uspjeh i nastup za kadetsku reprezentaciju Crne Gore staru tek dvije godine, a čiji je najbolji rezultat bronza na Evropskom prvenstvu, polako mijenja stereotipe.
To što igra za reprezentaciju je, kaže, čini posebno ponosnom.
Najveća želja joj je da zaigra za Barselonu.
