Talentovani crnogorski stonoteniser Filip Radović, osvojio je nedavno zlatnu medalju na turniru u italijanskom Linjanu, u ekipnoj konkurenciji, čime je zvanično počeo kvalifikacije za Paraolimpijke igre u Rio de Žaneiru. Za Portal Analitika kaže da bi, iako za sada podjednako razmišlja i o daljem školovanju i sportu, ipak volio da jednog dana bude vrhunski sportista.
Filip nikada, prije nego što je sa bratom Nikolom pošao na trening stonog tenisa nije razmišljao da će se i sam baviti tim sportom. Volio je i trenirao fudbal.
„Odmah sam se zaljubio u lopticu i reket“, kaže sagovornik.
Mladi Cetinjanin sada živi u Uzdinu, u Vojvodini, gdje pohađa Osnovnu školu „Sveti Georgije“, dok su njegovi ostali u Crnoj Gori.
„Preselio sam se u Srbiju zbog treninga jer sam osjetio neku granicu u napredovanju dok sam bio kući. Otišao sam kako bih ostvario svoj san. Na Cetinje ću se vratiti kada se taj san ostvari“, kaže Filip radović, koji je rođen bez jedne ruke.
To ga nije spriječilo da ima ambicije i želje za afirmacijom. Stoni tenis se pokazao kao odlično polje gdje će ispoljiti svoje želje i snove, da putuje, upoznaje nove zemlje i ljude. Trenutno mu nedostaju porodica i društvo koje je ostavio u Crnoj Gori. Kaže da se u Srbiji osjeća odlično, te da mu brojne obaveze ne dozvoljavaju da razmišlja mnogo o drugim stvarima.
U Uzdinu igra za „Uniru“, a živi kod trenera, uglednog Nikolaea Lupuleskua.
„Nisam prvi član porodice koji je napustio kuću. Moja sestra studira u Parizu već drugu godinu, tako da su moji roditelji navikli da djeca idu od kuće za svojim snovima i ambicijama“, kaže cnogorski paraolipmijac.
Kada je prvi put zaigrao stoni tenis ipak je sve još vidio samo kao zabavu. Međutim, iz dana u dan, sve je više shvatao da se samo radom može doći do uspjeha. Brojne medalje i priznanja su došla brzo. Ipak, neka posebno izdvaja.
„Postati prvak države je san svakog sportiste. Nakon toga, imaš više ciljeve. Ja sam prvak države u kategoriji kadeta i juniora i viceprvak kod seniora. Omiljene medalje sa međunarodnih takmičenja su mi bronza iz Beča, zlato iz Budimpešte, nedavno dvije bronze iz Italije sa prvenstva za kadete i juniore, te zlato iz Italije u ekipnom dijelu na paraolimpijskom takmičenju“, otkriva Filip.
Sada trenira naporno kako bi ostvario svoje ciljeve, plasman na Paraolimpijske igre, ali i zlatna medalju na jednom od tri najveća prvenstva, evropskog, svjetskog ili Paraolimpijskih igara.
Filipov dan ne razlikuje se mnogo od svakodnevice njegovih vršnjaka. Ide u školu, druži se sa prijateljima. Ipak, ono što ga čini „drugačijim“ jeste velika ljubav prema stonom tenisu. Dnevno provede četiri – pet sati na treninzima.
Upornost i veliki trud su mu omogućili da posjeti mnoge gradove i zemlje. Iako na takmičenjima bude po cijeli dan u takmičarskoj sali boreći se sa protivnicima, uvijek nađe vremena da prošeta i upozna grad.
„Prioritet mi je da završim školu. Kad završim osnovnu školu upisaću gimnaziju. O fakultetu još nisam razmišljao. Za sad jednako razmišljam i o sportu i o školi. Ali ja bih više volio da jednog dana budem vrhunski sportista“, kaže sagovornik.
Učenik osmog razreda i odlikaš nađe vremena i za svoju prvu ljubav – fudbal. Tako s vremena na vrijeme pozove prijatelje i sa njima odigra nekoliko utakmica. To ga, kaže, opušta.
Hendikep sa kojim je rođen nije ga spriječio ni u čemu.
„Roditelji i prijatelji me vide kao osobu bez hendikepa. I ja sebe isto tako vidim. Svi smo navikli na to i uopšte ne razmišljam o tome“, tvrdi telentovani stonoteniser.
Ljudima sa hendikepom savjetuje da se bave bilo kojim sportom, jer to je najbolji način da putuju svijetom i upoznaju nove ljude.
Najveća motivacija za njega su vrhunski igrači. Oni ga inspirišu da bolje trenira i stremi ka tome da dostigne nivo koji su dostigli njegovi uzori.
„Moj uzor je Ilija Lupulesku. On je pravi profesionalac. Iako je završio profesionalnu karijeru on i dalje iz Čikaga brine o svom klubu u kojem je postao igrač. Naravno uvijek je spreman i da nam pomogne. U maju igramo kvalifikacije za prvu ligu i on će doći da nam pomogne da dovedemo Unireu u viši rang, iako je završio uspješnu profesionalnu karijeru u kojoj je osvojio 15 medalja sa velikih prvenstava, među kojima je i olimpijsko srebro“, sa ističe Filip.
Za svoje vršnjake ima savjet, kako bi izbjegli loše izazove – ulicu, drogu, alkohol…
„Mojim vršnjacima bih preporučio da žive sportski naravno. Da ne koriste cigarete i drogu jer će sami sebi da skrate život“, kaže sagovornik.
Filip je bio dvije godine promoter osiguravajuće kuće „Uniqa“. Kaže da je uvijek spreman da promoviše prave vrijednosti, te da bi ponovo bio zaštitno lice neke kompanije ukoliko dobije ponudu.
Portal Analitika
