Siniša Mihajlović, srpski fudbalski trener, preminuo je u 53. godini života.
Ljevonogi fudbalski maestro, jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca svih vremena, igračka legenda Crvene zvezde, Lacija i Intera a kasnije veoma uspješan trener nekoliko italijanskih klubova i reprezentacije Srbije, poslije tri godine velike borbe izgubio je bitku sa leukemijom.
Siniša je bio veliki čovjek, otvorenog srca za sve ljude, što je po ko zna koji put pokazao 2014. godine kada je, kao trener Sampdorije, ugostio grupu crnogorskih trenera i omogućio im da tokom sedam dana prate rad njegovog stručnog štaba u slavnom italijanskom klubu. Uvijek izuzetno posvećen radu i obavezama, zahtijevajući maksimalnu disciplinu i predanost, davao je cijelog sebe baveći se trenerskim pozivom.
Zahvalni smo našem Mihi na gostoprimstvu i nesebičnom dijeljenju ogromnog fudbalskog znanja sa našim trenerima tokom sedmodnevnog boravka u Đenovi.
Fudbalski savez Crne Gore, na čelu sa predsjednikom Dejanom Savićevićem, porodici Siniše Mihajlovića upućuje izraze iskrenog saučešća.
„Tuga božija, posle svega… Izgubili su fudbal, čovečanstvo… Humanistu, u prvom redu, čovjeka velikog srca, dobričinu, ljudinu! Pamtićemo Sinišu, velikana za sva vremena…“, rekao je Savićević za Sport klub.
Znalo se da Miha, poslednjih dana, vodi odsudnu bitku. I danas, niko nije povjerovao – da je došao kraj.
„Nismo se čuli, ali sam znao sve. Vjerovao sam, ovih dana, kad se pojavio na promociji Zemanove knjige da će uspjeti. Nekako nas je ubijedio da je jači i od opake nemani, da ima snage u njemu za završni udarac. U dubini duše, nadao sam se: „Preživjeće Miha i ovo…“ Pun života, energije, dobrote, zaslužio je pobjedu u još jednoj neravnopravnoj borbi sa neprijateljem. Ali…“
Skupilo se u Dejovoj duši tuge, do ivice suza. Čujna tišina i nastavak:
„Uvijek pomislim na prvi čin bitke za život. Uspio je da se vrati na klupu, žarom pobjednika, oduševi čovječanstvo! E, to je bio Siniša – pravedni dobričina, nije dao na sebe! Aždaja se vratila, nije mu dala mira. A, opet naša nada, ma koliko bila opora, tinjala je do poslednjeg dana. Kao da ni sada nije ugasila…“
Promiču na ispraćaju 16. decembarske večeri, Savićevićevom glavom čiste slike. Sjećanja na preko tri decenije dugo druženje sa Sinišom. Drugarsko, bratsko, uvijek pobjedničko…
„Ugostio je grupu trenera iz Crne Gore 2014. u Sampdoriji. Posvetio nam je čitave dane, objašnjavao pripremu treninga, otvorio klupska vrata, odgovarao na pitanja posle završenog posla. Uvažio je kolege, oduševio svakog od nas… Doček u Đenovi i cjelokupan utisak potvrdili su ono što sam i znao – da humanizam, dobrota i veliko srce Siniše Mihajlovića ne poznaju granice. Tužan i ponosan na naše prijateljstvo, opraštam se od velikog Mihe! Ljudine i svetske veličine!“, istakao je Dejan Savićević.
