Tokio je bio domaćin Olimpijskih igara 1964. godine. Pedeset i sedam godina kasnije, japanska prijestonica će ponovo osjetiti duh Igara. Ipak, okolnosti su iz korijena izmijenjene, a stvarnost na početku treće deceije 21. vijeka sivim tonovima boji pandemija.
Koje su najvažnije poruke koje olimpijska zajednica želi da pošalje iz Tokija svijetu kome je uzdrmano tlo pod nogama?
“Prije više od pola vijeka, olimpijska porodica je pružila Japanu ruku pomirenja i pomogla mu da se nakon poraza u ratu reintegriše u međunarodnu zajednicu i uključi u svjetske tokove. Bio je to njegov povratak na normalni kolosjek, na kome se ubrzano kreće sve do danas. Predstojeće Igre nosiće, na jedinstven način, u prenesenom smislu, novu nadu za svijet. Nadu da će pandemija posle više od godine i po da bude pobijeđena, da ćemo da vidimo kraj patnji koja nas okružuje. Da će čovječanstvo da iskoristi šansu za novi početak, novi razvojni zamah. Uvjereni smo u moć sporta da pokazuje kojim putem možemo dalje. Da bude ono svjetlo na kraju tunela, o kome često govorimo u olimpijskom pokretu, koje potencira i predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Tomas Bah”, rekao je predsjednik COK-a Dušan Simonović za Olimpijski magazin
Igre u tokiju 1964. godine upamtio je i crnogorski sport. Novljanin Božidar Stanišić i Kotoranin Boško Vuksanović, prvi kao igrač, drugi kao trener, su se vratili iz Japana sa srebrnim medaljama, osvojenim sa jugoslovenskom vaterpolo reprezentacijom.
Krajem decembra, crnogorski sportisti nisu imali nijednu olimpijsku vizu. Tri i po mjeseca kasnije, ambijent djeluje mnogo vedrije.
“Imamo dva sjajna tima, vaterpoliste i rukometašice. Jesam bio optimista, ali iskreno, teško je bilo očekivati da će na ovako maestralan način da odrade olimpijske kvalifikacije. Vaterpolisti su još od Evropskog prvenstva u Mađarskoj u velikom usponu i naletu, sa novom energijom, iskustvom, samopouzdanjem, o čemu sam prije nekoliko dana ragovarao sa selektorom Gojkovićem. Šta tek reći za rukometašice, naročito poslije veličanstvenog trijumfa nad Norvežankama, višestrukim olimpijskim šampionkama. Vidjeli smo kolika je želja Rumunki da se nađu na Igrama. Bila je mobilisana kompletna država, u Podgorici je bio moj kolega Mihai Kovaliju, predsjednik Rumunskog olimpijskog komiteta. Provlačila se strepnja da podmlađene i oslabljene “lavice” neće moći da izdrže pritisak, ali po ko zna koji put su pokazale karakter, volju, silovitu energiju i oduševile nas. Od obje ekipe priželjkujemo velike stvari i u Japanu. Olimpijski turnir će biti održan u posebnim okolnostima – u olimpijskom selu i samom Tokiju važiće rigorozan protokol, između mečeva i tokom njihovog održavanja, ali ne treba očajavati, svima će da bude isto, a to može da bude i naša prilika. U narednom periodu ćemo učiniti sve da naše sportiste pripremimo za on što ih čeka u Japanu. Vjerujem da možemo da se snađemo i prilagodimo, a onda ni rezultati neće izostati.
Kao što ovih dana nisu izostali rezultati za nakoln Danke Kovinić i Danijela Furtule?
“Stižu nam lijepe vijesti. Danka je fantastično odigrala u Čarlstonu, šteta što nije osvojila naslov. Dugo čeka na trofej, a siguran sam da će ga uskoro i dočekati. Furtula je fenomenalan: iz Hrvatske, u kojoj se priprema, kao i iz Atletskog saveza Crne Gore, stižu mi pohvalne informacije o njegovom radu. Postigao je rezultat za finale Olimpijskih igara. No, uvijek kažu da se teže plasirati na Igre, nego na njima napraviti dobar rezultat. Malo će bacača da ostvari normu za Tokio, koja je veoma zahtjevna. Njegova forma nam daje za pravo da se nadamo da će on da bude među učesnicima. Pored njega, još nekoliko naših atletičara imaju ambiciju da dođu do Igara, prije svih Darko Pešić i Marija Vuković, Slađana Perunović… Osnov za optimizam da ćemo u kraljici sportova da imamo makar jednog olimpijca. Dalje, jedriličar Milivoj Dukić naporno radi, dugo je na pripremama u Hrvatskoj. Polažemo nade i u karatiste i džudiste. Karatisti su dosta toga pokazali u prethodnom periodu. Imaće šansu da se plasiraju u Tokio, iako će put biti ekstremno komplikovan, jer su neke kategorije spajane. Kada su džudisti u pitanju, išćekujemo prvo vijesti iz Portugala, koje će osvijetliti put. Šteta što je nekoliko naših takmičara, olimpijskih stipendista, povrijeđeno. Moguće je da, uz to, dobijemo pozivnice u pojedinim individualnim sportovima. Do maja imamo dosta toga da uradimo. Nakon toga ćemo da sabiramo utiske, a tripartitna komisija će odlučivati koga će pozvati i ko ima najviše šanse za dobar plasman.”
Još nakon Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine pmenuli ste da polako prevazilazimo fazu sportskog razvoja u kojoj smo se držali kubertenove kovanice “važno je učestvovati”. Trinaest godina kasnije, pnovo na Dalekom istoku, kakve nastupe naših olimpijaca očekujete?
“Izbjegavam da u ovom periodu govorim o rezultatima, jer to može da zvuči kao nametanje dodatne obaveze našim sportistima, koji fokusirano rade, uz punu privrženost ciljevima. Naravno, sanjamo da dođemo do nekog odličja, ali realno, naše dvije reprezentacije su mlade. Daleko od toga da bi bilo razočarenje da zabilježe po nekoliko pobjeda, da ostave dobar utisak i steknudragocjeno iskustvo za nastup u Parizu 2024. Ne treba nijednog trenutka zanemariti činjenicu da će ove generacije da traju nekoliko olimpijskih ciklusa. Crnogorski sport će od njih imati dugo godina učesnike na velikim takmičenjima, što je za našu zemlju ogromno. Veoma sam srećan zbog toga.
Šta COK čini, a šta će činiti kao servis podrške našim sportistima? Koliko neveseo ekonomski okvir utiče na planove?
“Kao i uvijek, činimo i činićemo sve što je do nas. Ne treba podvlačiti koliko je situacija ozbiljna u svim oblastima, što se preliva na sport. Krajem prošle sedmice zatvorili smo krug razgovora i Upravni odbor COK-a je donio važne odluke o načinu pružanja pomoći timovima koji će nastupati na Igrama. Dogovorili smo se sa savezima, razumjeli njihove zahtjeve, u dobroj mjeri se usaglasili. Vjerujem da ćemo zajedno da ispratimo ambicije i planove selektora na putu do Tokija. Posvećeni smo tome do krajnosti. Vidite koliko ima teškoća sa budžetom, ali vjerujem da ćemo imati razumjevanje države i Uprave za sport, kao što je do sada bilo i da će se osigurati potrebna finansijska sredstva. Period po početka Igara je ključan. Svi zajedno moramo da napravimo maksimalan napor da sportistima obezbijedimo najbolje uslove za pripreme. Ako tu omanemo ili ne napravimo dovoljno, to bi moglo da nam se vrati kao bumerang na neželjeni način.”
Olimpijske igre u Tokiju biće održane pod sloganom “Ujedinjeni emocijom”. Da li taj moto može da na pravi način odjekne i u Crnoj Gori?
“Jasno je da je olimpijska porodica usvojila geslo koje nosi univerzalno značenje. Kod nas bi taj slogan mogao da bude veoma aktuelan i valjalo bi da ga u potpunosti razumijemo i prigrlimo. Mi, u COK-u, ćemo ga koristiti u predstojećim sedmicama do Tokija, kroz naše aktivnosti, a preko naših sportista, šireći ideju da je sport sredstvo afirmacije temeljnih olimpijskih, ujedno i važnih životih vrijednosti i most za harmonično povezivanje različitosti.
