Đurđina Malović igra izvanredan rukomet, ima 18 godina i iza sebe seniorsko Evropsko i Svjetsko prvenstvo.
To što je porede sa Bojanom Popović i pokušavaju da joj utabaju, prije vremena, put kojim je išla najbolja najbolja na svijetu, takva reklama Đurđini Malović nije potrebna.
“Jedna je Bojana i jedna je Kaća, naravno da je lijepo pročitati i slušati komentare, ali tek sam na početku i sigurno da imam još puno toga da učim. A još je ljepše trenirati i biti dio tima u kojem igraju velike zvijezde koje savjetima pomažu mladim igračicama”, jasna je Malović.
Mlada Nikšićanka je član Danilovgrada, počela je u Sutjesci, kod Veska Božovića, a kada je njen talenat isplivao, Budućnost je brzo odreagovala.
“Sve je nekako brzo došlo, nastupala sam na kadetskom Svjetskom i Evropskom prvenstvu, bile smo najbolje na Mediteranskom prvenstvu, a zatim su uslijedili i nastupi za seniorsku reprezentaciju. Nikada neću zaboraviti na Svjetsko prvenstvo u Srbiji kada sam igrala protiv Konga i Dominikanske Republike. Kakva je to sreća za mene bila. Još sam i postigla dva gola.”
“Nastup na EP donijelo mi je ogromnu sreću, ali vjerujte da sam najviše stvari pokupila sa treninga i u druženju sa igračicama koje ni u jednom trenutku nas mlađe nisu potcijenile. Sreću sam imala što sam od Kaće mogla i što još uvijek mogu dosta toga da naučim.”
Sa pozicije desnog beka, pogodila je prije dva dana deset puta mrežu Budućnosti. Danilovgrad je izgubio, očekivano, ali Malović je i protiv najbolje odbrane, uspjela da se istakne.
“Najteže je igrati protiv Budućnosti. Posebnu pažnju posvećuju odbrani i teško je i najboljima biti na nivou. A to što smo Jauković i ja postigle po deset golova je djelo cijele ekipe.”
Njen Danilovgrad je u Regionalnoj ligi stigao do čuda, tri pobjede protiv Krima, Podravke (učesnici Lige šampiona) i Metalurga (učestvovao u Kupu kupova) dokaz su sa koliko pažnje se na treninzima posvećuje svakom detalju.
“Ne znam da li se rezultati iz prva tri kola mogu ravnati sa čudom, jer smo se taktički idealno spremale i čini mi se da smo sve zamisli, što pokazuju rezultati, sprovele u djelo. Trener Maja Savić vodi računa o svim detaljima i dosta vremena posvećujemo pripremi, što su i pokazali startni dueli u Regionalnoj ligi.”
Đurđina redovno pohađa Medicinsku školu, na završnoj je godini farmaceutskog smjera.
“Uspijevam nekako sve da stignem, ali u drugom razredu, kada sam živjela u Podgorici, ne znam ni danas kako sam izdržala. Završavam školu brzo, a onda će, sigurna sam, biti lakše i drugačije. Od ove sezone, a i lakše mi je, putujem autobusom na treninge. Radimo u Danilovgradu, tako da mi je bliže autobusom iz Nikšića. A i zbog škole mi je lakše. Nije mi naporno, a kako bi bilo kada radim ono što najviše volim”, jasna je Malović.
Pobjeda
