Sa kraja svijeta, iz australijskog Adelejda, stigla je vijest koja se čekala sa nestrpljenjem – Milivoj Dukić je osvojio 21. mjesto na Svjetskom prvenstvu i izborio četvrto uzastopno učešće na olimpijskim igrama.
Sjajni Novljanin je iskoristio drugu od četiri šanse da izbori još jedan nastup na najvećoj smotri svjetskog sporta. Da nije uspio, imao bi mogućnost da to uradi na Evropskom prvenstvu u Atini u februaru ili u francuskom Jeru u aprilu, ali sada je završio sve formalnosti i može na miru da se priprema za nastupe od 28. jula do 8. avgusta u Marseju, koji će biti domaćin takmičenja u jedrenju.
– Na Evropskom prvenstvu dijeliće se dvije vize, kao i još tri u Francuskoj za koje će konkurisati sve svjetske nacije, ali mi mnogo znači što sam već sada završio posao. Vjerovao sam i očekivao da to mogu ovdje da uradim, to mi je definitivno stvorilo veliko olakšanje. Sad na miru mogu da se pripremim za sezonu i same Igre – rekao je Dukić za “Vijesti”.
Momak koji je olimpijsku priču počeo kao 19-godišnjak u Londonu bio je pravi pionir ovog sporta u Crnoj Gori. Jedrenje je skupo, u njemu su favoriti takmičari iz zemalja koje imaju tradiciju i sve moguće uslove, a Dukić je probijao put i sebi, ali i Iliji Markoviću, koji je u Adelejdu osvojio 39. mjesto, Nikoli Goluboviću…
– Velika stvar je što mala zemlja kao Crna Gora ima kontinuitet učešća na OI i četvrti uzastopni plasman. Možda ni sam nisam svjestan koliko je to značajno. Sjajno je što smo se i Ilija i ja borili za normu, a to što smo obojica završili u zlatnoj grupi, među 50 najboljih, govori mnogo. Iz drugih zemalja je bilo puno više takmičara, po pet-šest ili više, pa je bilo zaista zahtjevno boriti se sa svima njima. Zadovoljan sam, a i Ilija je odradio ogroman posao i srećan sam što će preuzeti štafetu nečega što se dugi niz godina gradi. To mi je satisfakcija.
Mjesta na Olimpijskim igrama u Parizu nije bilo za oba Crnogorca. Pravila su takva da samo jedan takmičar po državi ima pravo da nastupi u Marseju.
– Takav je sport, može da ide samo jedan po klasi. To je dosta nezahvalno, ali će Iliji sigurno značiti jako puno u svakom smislu sve što prolazi ovih godina. Put je već napravljen i može da ga slijedi, važno je da ne mora sam da probija led. Napravljena je jasna priča, a on je dobar radnik, napredovao je dosta i dobro je da sve ide očekivanom dinamikom – naglasio je Dukić.
A olimpijska budućnost za Tivćanina koji u februaru slavi 22. rođendan mogla bi da stigne već u Los Anđelesu 2028, jer momak koji će četvrtim učešćem na OI izjednačiti podvig vaterpolista Draška Brguljana i Aleksandra Ivovićaplanira da se oprosti od jedrenja u Marseju.
– Mislim da ću zaokružiti put četvrtim učešćem na Igrama. Dao sam dosta jedrenju, puno sam se žrtvovao i vjerovatno ću zaokružiti svoju priču što se tiče takmičarskog jedrenja. Nisam još definitivno odlučio, ali mislim da je to to. Imam dobre fizičke predispozicije, mogao bih da “ćeram” i dalje, ali mladi dolaze i njima je potrebno obezbijediti pomoć. Sigurno ću im biti na usluzi, bio u takmičarskom jedrenju ili ne.
Markoviću, Goluboviću i svima koji dođu nakon njih biće lakše nego 30-godišnjem Novljaninu kada je počinjao.
– Jedrenje je mnogo zahtjevno, zahvalan sam što postoje ljudi koji su prepoznali moju želju i volju da radim. Naravno, bilo mi je neuporedivo teže u odnosu na takmičare iz zemalja koje imaju nasljedstvo u vrhunskom jedrenju i sportu uopšte, u samom pristupu. Moj i njihov put nije za upoređivanje, meni je bilo mnogo teže da probijam ovu trasu nego svima drugima. Iliji, Nikoli i ostalima koji budu željeli da se okušaju u jedrenju će biti lakše nego meni, jer već imaju koga da pitaju za savjet i znaju šta ih čeka. Svako, naravno, mora da prati svoj put, ali je važno da postoji ozbiljan sistem.
Na Olimpijskim igrama je lakše napraviti dobar rezultat nego na svjetskim prvenstvima, jer su najbolje zemlje ograničene na po jednog takmičara. Dukić je do sada najveći uspjeh ostvario u Tokiju, kada je osvojio 17. mjesto, ali u Parizu, to jest Marseju, ima mnogo veće ciljeve.
– Mislim da sam apsolutno konkurentan za sam vrh u Marseju. Na prošlim igrama sam imao drugačije pripreme i pristup, a sada imam kontinuitet iz prethodne godine, što pokazuje i A olimpijska norma. Idem da se borim za medalje, imam kvalitet za to. Znam da nemam baš puno kredita u odnosu na ove zemlje koje su na jako visokom nivou i decenijama u samom vrhu, ali potrudiću se da odradim posao najbolje što mogu na svakom treningu. Pokazao sam da mogu da se nosim sa najboljima, uvijek odlučuju nijanse – optimistično je zaključio Dukić.
Prvi Crnogorac koji je izborio normu za Igre 33. Olimpijade ima sve preduslove da nosi zastavu sa zlatnim dvoglavim orlom. Dukić je, međutim, skroman i ne želi da se nameće.
– Nije na meni da o tome odlučujem. Ima drugih vrhunskih sportista koji će da izbore normu za Pariz, prije svega vaterpolisti i rukometašice. Ali, ako bih ja bio izabran, bili bi mi čast da na taj način predstavljam Crnu Goru i nosim zastavu na otvaranju Olimpijskih igara.
Koliko je bilo teško na Svjetskom prvenstvu u Adelejdu govori i činjenica da je vjetar duvao i preko 25 čvorova (46 kilometara na čas), da su talasi bili visoki preko dva metra… Sunce je bilo veoma jako, čemu svjedoči i preplanuli Dukićev ten, koji je bio vidljiv tokom video razgovora za “Vijesti”, obavljenom oko tri sata nakon ponoći po vremenu u prijestonici Južne Australije.
– Zaista je cijela sedmica bila veoma zahtjevna zbog uslova. Regate su bile duge 60-ak minuta, a bilo ih je dvije dnevno. Bilo je dosta toplo, sve je bilo zaista iscpljujuće. Talasi i vjetar su testirali mogućnosti svih jedriličara, a vidjelo se da sam bio izuzetno dobro spreman i isplatilo se sve što smo napravili u proteklom periodu.
