Deset mjeseci i 10 dana bio je bez pogotka na klupskom nivou, 11 dana duže čekao da bude starter, a onda ušao u seriju i podsjetio zašto je u bliskoj prošlosti bio na meti klubova iz Italije, Francuske…
Viktor Đukanović ponovo igra dobar fudbal – 5. aprila zatresao je mrežu u remiju DAC-a iz Dunajske Strede protiv Podbrezove (1:1), pa se upisao i protiv Slovana iz Bratislave (2:2), a niz nastavio prethodnog vikenda protiv Košica (3:2) efektnim golom već u prvom minutu.
Sve ukazuje na to da je 21-godišnji Nikšićanin partijama u Slovačkoj u prašini ostavio težak period u belgijskom Standardu iz Liježa, gdje je tokom prošle polusezone kao pozajmljen igrač Hamarbija odigrao samo 63 minuta – 45 u prvenstvu, 18 u Kupu.
– Situacija u Standardu nije bila baš najbolja, iskreno – ne znam u čemu je bio problem što nijesam dobio pravu šansu. Odigrao sam 45 prvenstvenih minuta za pola godine, a stigao kao pojačanje. Mada, čim sam došao, vidio sam da nešto ne štima, na kraju se ispostavilo da ni trener koji me je tražio (Ivan Leko) nije htio da mi pruži šansu, već sam igrao ,,na kašičicu“, po pet ili 10 minuta na nekoliko utakmica – podsjeća Đukanović u razgovoru za Pobjedu.
– Poslije tri-četiri kola, kad sam i razgovarao s njim, shvatio sam da tu nema sreće. Napravio sam dobru odluku dolaskom na pozajmicu u Dunajsku Stredu iako, naravno, nijesam mogao da očekujem da ću odmah igrati po 90 minuta. Plan DAC-a je bio da postepeno uđem u ritam, pa sam u početku ulazio s klupe, a onda iskoristio šansu protiv Podbrezove kad sam prvi put bio starter. Od tada sam u seriji golova i dobrih partija – govori Đukanović.
Vjeruju u mene, a ne kao u Standardu
Žuljala ga je klupa u Standardu, sada igra s osmijehom.
– Samopouzdanje mi je bilo malo poljuljano jer nijesam igrao cijelu polusezonu, a ono se vraća utakmicama i dobrim treninzima kada oko sebe imaš ljude koji vjeruju u tebe i daju ti pravu priliku. To sam dobio u Dunajskoj Stredi. U Standardu nijesam to osjetio od strane uprave i stručnog štaba, ali to je prošlost, mada bih volio da znam što je bio problem i što se dešavalo. Vremenom će i to isplivati jer očigledno nije bilo samo do mene. Došao sam kao igrač čija se vrijednost procjenjivala na sedam miliona, a nijesam dobio pravu šansu – nikome nije jasno zašto. Sada je krenulo kako treba, nadam se da će biti još golova i asistencija. Mlad sam i okrenut budućnosti – ističe Đukanović.
Bio sam nestrpljiv
Iz Švedske su prošlog ljeta stizale informacije da mnogi klubovi žele nekadašnjeg ofanzivca Budućnosti, te da su na kraju bili narušeni odnosi Đukanovića s upravom i stručnim štabom do te mjere da je Nikšićanin morao da ode, pa makar na pozajmicu, bez nadoknade.
Što je istina?
– Bilo je dosta spekulacija, a interesovali su se razni klubovi. Iskreno, u glavi nijesam bio spreman za Hamarbi i želio sam pošto-poto da idem jer sam imao sjajnu prvu sezonu, krenuo i u drugoj kako treba, ali me onda povreda poremetila i poslije nijesam igrao mnogo. Čekao sam najbolju opciju za odlazak i nakon ponuda koje je klub odbio počele su nesuglasice. Konkretno, Briž je nudio šest miliona, Hamarbi tražio više – otkriva Đukanović.
– Da sam otišao u Briž, možda bi situacija bila drugačija nego što je danas. Pokazivao sam nezadovoljstvo, potom je i klub tražio nešto što bi bilo prihvatljivo za nas. Bio sam malo nestrpljiv, prebrzo možda donio odluku o Standardu, ispostavilo se da to nije bila dobra opcija – navodi crnogorski internacionalac.
Po raskidu saradnje sa Standardom, Hamarbi je odlučio da Đukanovića pošalje na pozajmicu do kraje godine u slovački DAC.
– U dobrim sam odnosima sa upravom Hamarbija, ali ne bi bilo dobro za mene da sam se vratio u Švedsku jer je tamo sezona počela krajem marta i bio bih skoro godinu bez utakmica. Cilj mi je bio da nađem sredinu poput Dunajske Strede, gdje ću prije svega dobiti pravu šansu jer mi niko nije obećao da ću sigurno igrati. Sve je bilo do mene, iskoristio sam priliku, nadam se da ću tako nastaviti do kraja sezone – kaže Viktor.
Od rođenja Mije sve krenulo nabolje
Burno ljeto u Švedskoj, pa belgijska epizoda za zaborav – teška, ali važna iskustva.
– Sada sam malo stariji i zreliji, nadam se ću donositi bolje odluke u fudbalu i životu, kao i da ću igrati na još višem nivou nego tokom prve sezone u Hamarbiju – priča Đukanović.
Nedavno je postao otac, tačno dan prije nego što je dao prvi gol za DAC. Od rođenja Mije sve je krenulo nabolje.
– Želio sam da mlad postanem otac kako bih se maksimalno fokusirao na fudbal i porodicu. Dan poslije rođenje Mije postigao sam pogodak, želio sam da se upišem u strijelce i da gol posvetim njoj i supruzi. Srećan sam što se sve tako izdešavalo – podvlači Viktor Đukanović.
Krstović je bio u pravu
DAC iz Dunajske Strede bio je odskočna daska za Nikolu Krstovića, koji je poslije odličnih igara u Slovačkoj potpisao za Leće.
Sličnim putem mogao bi Viktor Đukanović.
– Čuo sam se sa Nikolom prije dolaska u DAC. Imao sam još opcija, baš i iz Italije. Odabrao sam Dunajsku Stredu i uvjerio se u ono što mi je Krstović pričao – da je DAC ozbiljan klub, a slovačka liga kvalitetna i da u njoj može da se napreduje. Bio sam vrlo iznenađen onim što sam vidio i ovo može da bude dobra odskočna daska, kao u Nikolinom slučaju. Sad je u Lećeu i igra izvanredno – rekao je Đukanović.
Dres Crne Gore svetinja, nadam se povratku u reprezentaciju
Viktor Đukanović je posljednji meč za reprezentaciju Crne Gore odigrao 21. marta u prijateljskom meču sa Bjelorusijom u Antaliji. U Standardu nije igrao, pa ga ni selektor Robert Prosinečki nije pozivao za duele Lige nacija i start kvalifikacija za Mundijal.
– Nadam se pozivu, a sve naravno zavisi od mojih partija. Vjerujem da ću igrati dobro u kontinuitetu i vratiti se u ,,A“ reprezentaciju, za mene je dres Crne Gore svetinja. Jedan od razloga dolaska u Dunajsku Stredu jeste da pokažem da zaslužujem mjesto u reprezentaciji. Probaću da igrama u klubu dokažem selektoru da može da računa na mene za mečeve u junu – poručio je Đukanović, koji ima četiri nastupa za ,,sokole“.
