Djevojka koja je prije godinu i po uzela šampionski prsten u WNBA ligi sa LA Sparksima, u srijedu veče je osvojila drugo po kvalitetu takmičenje na Starom kontinentu, a fotografija na kojoj se vidi kako je snažno prigrabila pehar svjedoči koliko joj on znači.
U razgovoru za „Vijesti”, najbolja crnogorska košarkašica Jelena Dubljević je ponudila savršeno objašnjenje zašto joj je trofej u Evrokupu, koji je uzela sa Galatasarajem, toliko prirastao srcu.
„Neki pehari i titule znače manje, neki više, ali mi je ovaj Evrokup sigurno najmiliji trofej u karijeri. Zbog značaja koji ima, ali situacije u kojoj se nalazimo cijele sezone, jer je bilo teško, sa mnogo problema. Nijedna normalna ekipa se ne bi izvadila iz ovoga. Samo ogromna posvećenost i ‘ludačko’ neodustajanje su uticali da se tim ne ‘raspadne’. Istrajale smo u namjeri i želji i pokazale da ova ekipa vrijedi mnogo”, rekla je 30-godišnja Nikšićanka, dok je kroz saobraćajni špic u Istanbulu tražila put ka mjestu gdje se slavio veliki uspjeh.
Turski velikan je igrao u Evroligi, ali je ispao sa šest pobjeda i osam poraza, od kojih su neki bili veoma teški. Peto mjesto u grupi ga je odvelo u četvrtfinale Evrokupa, a činilo se da će to biti kraj evropskog puta – Đirona je u prvom meču u Istanbulu slavila sa 65:62, ali je u revanšu bilo 72:67 za Galatu, a konačan rezultat je postavila upravo Dubljevićeva.
I u polufinalu je rival bio iz Španije, Perfumerijas Avenida u kojem igra naturalizovana Crnogorka Anđelika Robinson, i opet je bilo tijesno – 69:62 u Turskoj, 55:57 u Salamanki. Najlakše je bilo u finalu – Galata je kući pobijedila sa čak 90:68, a onda u Veneciji izgubila sa svega sedam razlike (72:65).
„Izabrale smo teži put do titule, i zbog toga ima posebnu draž. Imale smo teško ukrštanje u četvrtfinalu, kao i polufinalu, ali smo odigrale sjajne utakmice na teškim terenima, gdje su i evroligaške ekipe ubjedljivo gubile. Nevjerovatno sam ponosna i srećna, ali i totalno ispražnjena. Potrebno mi je nekoliko dana da se smirim i shvatim šta smo napravile”.
Obje košarkaške sekcije Galatasaraja ove sezone su patile zbog problema sa upravom.
„Turska je poznata kao država u kojoj se dosta novca ulaže u sport, ali je Galatasaraj ove sezone dva puta smijenio predsjednika. Bilo je i povreda igračica i nedosatatka novca, a zna se – kad nema para, nema ni muzike. Ipak, istrajale smo, ostajale zajedno i pored teških poraza, jer smo 10-ak puta gubile u posljednjem minutu. Od dva takva poraza se teško oporavljaš, a ne od toliko. Zbog svih tih stvari je zadovoljstvo još veće i ispunjenija sam. Da mogu da biram, opet bih izabrala isti put, jer samo tako možeš da osjetiš pravu slast pobjede”.
Galata je osvojila 8. mjesto u turskom šampionatu i već na startu plej-ofa igraće sa prvom favoritom Jakin Doguom, koji večeras (20) na fajnl-foru Evrolige u mađarskom Šopronu igra u polufinalu protiv domaćeg tima, na čijoj klupi je selektor Crne Gore Roberto Injiges.
„Imamo lošu sezonu u prvenstvu, pa ćemo odmah u četvrtfinalu igrati sa Jakin Doguom. To je prvi favorit, ali igra fajnl-for Evrolige ovog vikenda i vidjećemo kako će izaći iz njega. Tražićemo šansu, nikada u karijeri nisam na teren izašla sa bijelom zastavom”, zaključila je Dubljevićeva.
Evropsko prvenstvo u Poljskoj 2011. godine je bila prva, najveća i ispostavilo se jedina prilika za medalju košarkašica Crne Gore.
Tim tadašnjeg selektora Modraga Baletića je protutnjao kroz dvije uvodne faze, upisao svih šest pobjeda, a onda u četvrtfinalu izgubio od Turske sa 56:44. Da bude još teže, „crvene” su poražene i u meču za 5. mjesto i kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Londonu, i to od Hrvatske (73:59), koju su 10 dana ranije savladale sa 81:60.
Sad bi uspjeh bio i da se u konkurenciji Slovačke i BiH uopšte i ode na šampionat u Srbiji i Litvaniji, jer više nema dva simbola Crne Gore – Jelene Škerović i Ive Perovanović, a ni ostatak ekipe nije jak kao prije.
„Uvijek sam govorila da postoje stvari od kojih se teško odustaje. Za reprezentaciju sam jako vezana, i želje i planovi su ‘živi’ dok igram. Boriću se za neke stvari dok god budem mogla. Ni ja nemam više 25-26 godina, a ni u ekipi nema više igračica koje igraju u Evroligi i u jakim šampionatima, što se ranije osjećalo. Ali, naravno da ćemo tražiti šansu u dvije odlučujuće utakmice, protiv Slovačke i BiH”.
Priznaje da joj najveći pehar u klupskoj košarci nije nadomjestio ono što nije uradila sa reprezentacijom.
„U životu to tako bude – bog ti da jedno, a uzme drugo, da bi nešto na teži način naučio. Osvojila sam WNBA prsten, a nisam se nadala da ću uopšte biti dio toga. Za neke igračice je to san iznad svih, za mene iskreno nije. Željela sam nešto drugo, ali mi je od te silne želje izmicalo. Zato mi je ovaj trofej u Evrokupu toliko bitan, jer sam ga mnogo željela. Znala sam da imamo kvalitet, iako se stvari nisu razvijale kako smo očekivale”.
Galatasaraj sa klupe vodi Marina Maljković, koja je sa reprezentacijom Srbije ostvarila istorijske uspjehe – titulu prvaka Evrope 2015. i olimpijsku bronzu godinu kasnije.
„Sarađivala sam sa Marinom u reprezentaciji Srbije i Crne Gore, mada sam tada bila dijete od 14-15 godina i nisam neke stvari shvatala kao sada. Ona je ostvarila nevjerovatne rezultate sa Srbijom, osvojila dvije medalje, ali tek radiš sa njom svakodnevno shvatiš da je kompletna ličnost, kakva se rijetko upoznaje. Ima nevjerovatan osjećaj kako da pristupi svakoj osobi, da izvuče maksimum iz nje i motiviše je, a zna da bude i veliki prijatelj van terena. Takva ličnost se teško nalazi. Ona je u meni prepoznala i moju drugu stranu, tu veliku želju i vratila me je na pravi put. Srećom, i mi smo njoj peharom vratile za sve muke koje je imala ove sezone sa ekipom”, rekla je Dubljevićeva za Vijesti.
