Najbolja crnogorska košarkašica Jelena Dubljević imala je godinu iz snova. U 2016. osvojila je titulu u najjačoj ligi planete, zatim se i sa reprezentacijom plasirala na Eurobasket.
Uvijek nasmijana i izuzetno raspoložena, kaže da se odlično provela u Los Anđelesu i da joj je to iskustvo mnogo pomoglo. Shvatila je i koliko je veliki Medžik Džonson, a vjeruje da će reprezentacija u 2017. napadati medalju na Eurobasketu.
Jelena je za CDM pričala i o životu u Turskoj, mlađim igračicama u crnogorskoj selekciji…
Kako bi ocijenili 2016. šta još fali pa da 2017. bude savršena?
“Pa 2016 godina je bila mozda i najuspješnija što se tiče košarke, uspjela sam da osvojim WNBA prsten i još jednom smo se kvalifikovale na EP. U 2017 želim da sam malo zrelija, da se malo više smijem i da sam zdrava. Mislim da je to za nas sportiste ključno.”
2016. ćemo pamtiti po Vašem uspjehu u WNBA, kako je bilo osvojiti trofej u najjačoj ligi svijeta?
“Pa vjerovatno najljepši osjećaj, drugačiji, način na koji to oni organizuju, sve se zna, mada Ameri su poznati po sjajnoj organizaciji, nema gubljenja vremena.. i to je prva titula poslije skoro 15god, pa je osjećaj bio sjajan.”
Bila si u klubu Medžika Džonsona, koliko si prilike imala da se družiš sa njim?
“Jedna jako velika persona, koliko je bio velik kao igrač još je veći kao gazda, jedna od najuspješnijih osoba poslije aktivnog bavljenja sportom. Već sam jednom rekla, mislim da je bio ključan kod našeg osvajanja titule, jer je poslije 4 utakmice održao sastanak i podigao nam samopouzdanje pred posljednju utakmicu, a ishod se već zna.”
Možete li uporediti košarku u Evropi i SAD?
“Košarka je potpuno drugačija, pa i pravila. Igra se dosta brže, ajde da kažem jednostavije .. sa dosta više fizikalija.”
Je li Vam boravak u SAD da napredujete kao igrač?
“Pomoglo mi je da naučim dosta toga o sebi, kao osobi. Ja sam opet u godinama gdje počinjem da ucim neke druge stvari, da kažem u godinama učiš trikove, ne trošiš se više fizički kao ranije. U Americi ima dosta sjajnih igrača koji igraju tako na vrhunskom nivou.”
Kakav je život u Los Anđelesu, je li bilo vremena nakon titule da malo bolje upoznate “grad anđela”.
“Pa nakon osvajanja titule nijesam ostala, vec sam direktno išla za Tursku. Sezona je počela , tako da nisam išla ni kući. A život je sjajan, ne zovu ga tek tako Holivud.”
Da li bi se preselili tamo?
“Sigurno da bih mogla, grad koji ti nudi sve. Od najboljeg zalaska sunca do sjajnih plaža i restorana, ljudi su jako opušteni.”
U Turskoj je u posljednje vrijeme pravi egzodus košarkašica, ali i drugih sportista zbog neugodne bezbjednosne situacije, jeste li razmišljali da odete?
“Pa u poslednje vrijeme nije baš svejedno, dosta sportista je uplašeno, ali na kraju dana to je naš izbor, Turska je sada jako popularna. A sada već vidjećemo, ako nastave ovako za sljedeću godinu ćemo vidjeti.”
Kakav je život u Turskoj? Koja Vam je omiljena zemlja u kojoj ste živjeli?
“Turska i Istanbul su dva svijeta, život u Istanbulu je sjajan. Dok u Kajzeriju i ne baš, manji gradovi su dosta zatvoreni ali srećom dosta putujemo pa i vrijeme prolazi brzo. Uvijek se rado sjećam Španije, a sada i Los Anđelesa.”
Reprezentacija se izborila za Eurobasket, znamo da ste ogroman optimista, je li 2017. prava da se ide do kraja?
“Pa još jedna šansa za našu generaciju, mozda i poslednja, ali mogu reci da ovaj put nece biti isto, svjesni smo situacije. Realno ovo je posljednja velika šansa.”
Kako bi ocijenili podmladak naše selekcije?
“Imamo sjajne mlade devojke koje su željne dokazivanja, Mujović i Vučetić koje su sjajno odigrale poslednje kvalifikacije. Raduje me sto će imati šansu da sa nama urade nadam se nesto veliko u junu.”
