Novi član fudbalske reprezentacije Crne Gore i golman jermenskog Pjunika Andrija Dragojević govorio je za naš portal o predstojećem periodu u reprezentaciji, jermenskom fudbalu, evropskom putu Pjunika koji je ovog ljeta eliminisao Škupi i Jablonec i u trećem kolu kvalifilacija za Ligu Evrope zaustavljen od engleskog Vulverhemptona,…
Dragojević ima 27 godina i u dosadašnjoj karijeri nastupao je za OFK Beograd, Lovćen, Velež, Vlazniju, Karmiotisu, Grbalj, Alaškert, Ararat i Pjunik.
1. Kako se osjećaš kao novi član crnogorske fudbalske reprezentacije i kakva imaš očekivanja sa timom u budućem periodu?
– Jako sam srećan što sam postao dio reprezentacije. Sigurno je jedan od najvećih snova nositi dres nacionalnog tima tako da ću se potruditi da ukazano povjerenje iskoristim na najbolji mogući način ukoliko se ukaže prilika a u to ne sumnjam, i ako Bog da da što duže ostanem reprezentativac.
Što se tiče očekivanja vidjećemo sve u hodu, novi selektor, ostalo je još nekoliko utakmica do kraja kvalifikacija i cilj je da osvojimo što više bodova i da se nadamo sve dok postoji teoretska šansa da možemo doći do mjesta koje vodi na Evropsko prvenstvo.
2.Pjunik je treći jermenski klub za koji nastupaš nakon Alaškerta i Ararata.Kakvi su tvoji utisci o jermeskom fudbalu generalno,kolika je u Jermeniji popularnost fudbala, medijska propraćenost, posjeta publike?
– Da, Pjunik je treći jermenski klub za koji nastupam iako u Alaškertu nisam imao zvaničan nastup i u tom klubu sam proveo svega par nedjelja i nemma neki osjećaj da sam bio član tog kluba. Ararat u kojem sam proveo tri mjeseca me je dobrim igrama preporučio Pjuniku, najvećem klubu u Jermeniji gdje sa velikim uspjehom branim godinu ipo dana i mogu da kažem da sam jako srećan što sam u ovakvom klubu.
Kada sam tek došao u Jermeniju fudbal generalno nije bio na nekom velikom nivou što se tiče kvaliteta, organizacije i svega ostalog. Sada je to nakon nepune dvije godine koliko sam ovdje stvarno napredovalo nevjerovatno i mnogo se ulaže. Mislim da je odraz svega toga rezultat jermenskih klubova u Evropi u protekle dvije godine. Alaškert je prošle godine došao do trećeg kruga kvalifikacija za Ligu Evrope dok je ove godine ispao od kvalitetnije Steaue. Ove sezone Ararat igra baraž za Ligu Evrope i blizu je ulaska.
Što se tiče popularnosti fudbala ovdje, nije baš previše popularno i praćeno ali reprezentacija uvijek privuče dosta navijača. Takodje naš stadion je protiv Škupija, Jabloneca i Vulverhemptona bio pun dok je u domaćem prvenstvu to drugačije, mogao bih to da uporedim sa nama i Crnoj Gori.
3.Kakvi su utisci u Pjuniku nakon 6 evropskih utakmica ovog ljeta i pobjeda nad Škupijem i Jablonecom? Kakav je osjećaj braniti protiv premijerligaša Vulvsa pred punim Molinoom?
– Napravili smo veliki uspjeh kao i prošle godine. Imali smo problem u prvom meču protiv Škupija ali smo ih zasluženo prošli. Jablonec je na papiru bio mnogo kvalitetnija ekipa od nas ali smo ih zaista nadigrali u svakom segmentu. U trećem kolu smo naišli na najtežeg mogućeg protivnika, engleskog Vulverhemptona i iskustvo koje nosim iz Engleske i generalno ovog dvomeča je stvarno nevjerovatno. Oni igraju najbolju ligu na Svijetu, imaju 30 000 prodatnih sezonskih karata i Molino stadion je bio pun i na našoj utakmici tako da je osjećaj bio prelijep. Nadam se da ću u budućnosti imati još ovakvih iskustava.
4. Najljepši momenti u karijeri i u kojem klubu si proveo do sada najbolji period?
– Izdvojio bih upravo ovaj period, posljednje dvije godine i evropska takmičenja sa Pjunikom ali i period u OFK Beogradu gdje sam od svoje 16. godine igrao narednih 5 godina. Tamo sam stasao kao čovjek i sportista iako pravu šansu nisam dočekao i branio sam svega tri utakmice za prvi tim. U Mostaru sam na svakom koraku osjetio koliko je Velež cijenjen klub a na Kipru sam igrao protiv Apoela i velikih igrača. U svim zemljama sam stekao prijatelje ali najviše bih izdvojio period u OFK Beogradu.
5. U kojoj ligi bi volio da se oprobaš u nastavku karijere?
– Moram biti realan, imam 27 godina i jesam u najboljim golmanskim godinama i smatram da ako sve bude po planu i ako me zdravlje posluži da ću u skorijoj budućnosti preći u neku jaču ligu. Sada ako bih morao da biram i da budem realan to bi bila ruska liga. Jermenski fudbal je praćen od strane ruskih skauta i priča se isti jezik, tako da se nadam da će mi se ta želja uskoro i ostvariti.
6. Kako si zadovoljan životom u Jerevanu i kako provodiš slobodno vrijeme?
– Jerevan je prelijep grad, spoj istorije i evropskog stila i zaista uživam ovdje. Ljudi su i dalje malo u nekom starijem dobu, “kasne” za Evropom. Jedini problem predstavlja jaka udaljenost od Crne Gore i što letovi nisu fleksibilni pa ne mogu često da odem kući ali sada kada sam postao reprezentativac nadam se da ću makar kada budu okupljanja u mom gradu Podgorici biti češće kući i moći da posjetim prijatelje. U slobodno vrijeme volim da čitam, gledam serije i igram bilijar.
7. Marko Burzanović ti se nedavno pridružio u Pjuniku.
– Marko mi se pridružio u Pjuniku prije par mjeseci i srećan sam jer znam kako je meni bilo teško u početku kada sam došao tako da znam da sam mu olakšao i pomogao kao i on meni na neki način. On je dobar i kvalitetan igrač i siguran sam da će brzo dobiti pravu šansu. Već ga cijene kao igrača i nadam se da će se uklopiti u ekipu i da će mu Pjunik biti jedna odskočna daska u karijeri.
