Crnogorske odbojkašice ni u petom pokušaju nijesu uspjele da prebrode drugu rundu kvalifikacija, ali su uspjele da upišu rekordne dvije pobjede u šest mečeva, i prvi put izbjegnu posljednje mjesto u grupi…
“Rezultatski, nažalost, nije završeno kako smo željeli, bez obzira na ulogu koju smo, možda, imali kao treća ili četvrta reprezentacija u grupi, zbog čega ove kvalifikacije, realno, nisu bile moguće za nas, tehnički i taktički. U svakom slučaju, želim da u grlu osjećamo gorčinu zbog rezultata, jer više nikada ne smijemo da propuštamo šanse. Ove kvalifikacije treba to da nas nauče, jer je šansa postojala. Mi smo je sami napravili, mi smo je na kraju sami i ispustili“, kaže za „Vijesti” selektor Nešić.
Šansa za nešto više u kvalifikacijama se ukazala nakon prvog kola, kada su naše dame iznenadile Rumuniju u Sofiji (3:1). Nakon toga su, međutim, uslijedila četiri uzastopna poraza, dva od favorizovane Bugarske (uz jedan osvojen set), te po jedan od Švajcarske (2:3) i u odlučujućem meču od Rumunije, na turniru u Pjatra Njamcu.
“Nažalost, odigrali smo jednu jako slabu utakmicu protiv Rumunije, što nam nije dozvolilo plasman u baraž. Sad slobodno mogu da kažem da je Crna Gora na nivou baraža, bez obzira što smo prije kvalifikacija bili apsolutni autsajder. To me raduje. Međutim, nikako me ne raduje rezultat, i ne smije da nas raduje neuspjeh, moramo da budemo reprezentacija koja narednih godina mora da se plasira na Evropsko prvenstvo i da učestvuje u svim kvalifikacijama koje su ispred nas. Pozitivan rezultat je jedini način da izgradimo dobru i ozbiljnu reprezentaciju, koja može da ima neki značaj u Evropi”.
Šansa za baraž je, možda, propuštena u prvom meču protiv Švajcarske (2:3), kada je naša reprezentacija lako dobila prvi set, a onda je pala, i zbog povrede tehničarke Evgenije Milivojević.
“Jako mi je žao tog meča, jer je Evgenija izuzetno počela, odigrala odličan prvi set, i njena povreda pred kraj seta nas je baš poremetila. To je bio ključni momenat u tom porazu, ne zato što Tamara Roganović nije igrala dobro, jer su njih dvije lijepo dijelile vrijeme da terenu, i vrlo sam zadovoljan objema, već je Evgenija taj prvi set odigrala stvarno odlično. Nakon njene povrede dva seta nismo znali gdje se nalazimo, jer su svi elementi u našoj igri pali”.
“Ta nesretna Švajcarska nas je dovela do toga da ne odemo sa dvije pobjede na drugi turnir, već sa jednom pobjedom i bodom iz poraza, što nas je sigurno poremetilo. Rekao bih da je taj poraz od Švajcarske jedan neuspjeh u odrastanju. Jer, bez obzira na prisustvo Tanje (Bokan), Ksenije (Ivanović), Marije (Milović) i Ane (Otašević), ova ekipa ima prosjek od 21,22 godine, libero ima 18 godina. Imali smo djevojke koje su prvi put 15 dana bile razdvojene od kuće. Sve one moraju da prođu kroz sve te stvari”.
Bez obzira na rezultat u kvalifikacijama, Nešić ističe da su „djevojke pokazale izuzetan odnos i profesionalizam, prije svega na treningu, i uopšte na oba kvalifikaciona turnira”.
“To me obradovalo. Sve one, kao osobe, a onda kao igrači, apsolutno zaslužuju moju pažnju kao trenera, ali i više od toga. Želim od srca da im čestitam na tome i da ih usmjerim da nastave da rade tako i u svojim klubovima jer je to jedini put kako možemo da razvijemo našu reprezentaciju i da neke sljedeće kvalifikacije, za Svjetsko ili Evropsko prvenstvo, i sve naredne akcije”, istakao je Nešić.
Nešić je ugovorom vezan do avgusta iduće godine, ali, kako kaže, ugovor nije problem, jer ima divan odnos sa OSCG, sa kojim ga „veže želja da se nešto uradi”.
“Bilo bi mi vrlo drago da nastavim da radim sa tom ekipom, neću to da krijem. Pokazali smo da to stvarno ima smisla, to je važno“, kaže Nešić.
Nešić dodaje da je najvažnije da se u rad buduće uključi što više ljudi, te još više igračica.
“To mi je sljedeći cilj da uradimo tokom godine, ako možemo. Jer, reprezentacija mora da bude mjesto gdje mi dobijamo dodatno razvijanje, a klubovi moraju da budu mjesto gdje se igračice razvijaju, a ja da pomognem koliko ja mogu naravno. Nadam se da ću u decembru, kada se okupljaju kadetkinje, doći u Crnu Goru, jer je to opis mog posla, moram da budem što bliži kolegama”, zaključio je naš selektor.
