Nakon poraza od Rumunije (25:21), kojim su rukometašice otpale iz borbe za četvrtfinale, Dragan Adžić priznaje da ne zna odgovor na pitanje, koje sam postavlja i koje je, po njemu, ključno:
„Ne znam zašto smo bili toliko stegnuti, zašto nismo disali punim plućima? Ovakav grč nismo imali isto od Brazila, ali prije pet godina, na Svjetskom prvenstvu“, kazao je Adžić.
Riječi su same tekle…
„Nismo dostigli nivo igre za ovako takmičenje, bar ne sve igračice. Želja i zalaganje nikada i nisu bile sporne, nisu ni sada, a za ostalo – cijela odgovornost je na treneru, koji je vodio pripreme, selektirao tim. Analiziraću, mada već mogu da znam suštinu analize – ja nisam uradio sve što je trebalo. Najviše mi je žao djevojaka, znam koliko im znači sve ovo, a ja sam trener – tu, od danas do sjutra, a one ostaju“, rekao je Adžić.
Kako naći motiv za dvije preostale utakmice?
„Moramo da ga nađemo zbog zemlje koju predstavljamo, a privilegija je igrati na Olimpijskim igrama, protiv Norveške i Brazila. Igraće se rukomet i poslije Rija, sjutra je, uostalom, novi dan“, rekao je Adžić.
