Olimpijski vicešampion kreće u susret novoj slavi.
Šest dana prije početka Igara u Rio de Žaneiru, rukometašice Crne Gore počinju putešestvije ka Brazilu, sa samo jednom željom – da se vrate što kasnije, sa novom olimpijskom medaljom oko vrata, po mogućnosti i sjajnijom nego što je bila ona u Londonu…
„Lavice” će danas preko Beograda i Pariza krenuti ka najvećoj zemlji Južne Amerike.
Na proputovanju će samo dodirnuti pistu u najvećem gradu Amerike, Sao Paulu, a u Rio bi trebalo da stignu sjutra oko 8.35 po lokalnom vremenu, tj. 13.45 po našem.
Put dug nešto preko 22 sata će biti naporan, ali o tome niko ne razmišlja, jer je u mislima samo ceremonija svečanog otvaranja 5. avgusta, na kojoj će zastavu Crne Gore nositi Bojana Popović, i meč sa Španijom dan kasnije, od 21.40 časova po našem vremenu.
Selektor Dragan Adžić konačno pred neko veliko takmičenje može da računa na sve najbolje što Crna Gora ima.
Doduše, Marija Jovanović još nije potpuno spremna nakon operacije koljena, ali bi u završnici OI mogla da bude i te kako korisna.
“Marina Rajčić je šest dana bila prehlađena, ali se vratila. Branila je u petak protiv momaka i bila dobra. I Mara je igrala sa momcima. Nije to, naravno, još pravo, ali je bitno da je probala. Oporavak ide brže nego što je bilo po planu. Probaće da igra protiv Rusije, da se malo oslobodi, a onda idemo u borbu“, najavljuje Adžić.
„Crvene” će već u utorak u 16 časova po brazilskom vremenu (21 po našem) igrati sa „zbornajom”.
“Biće dobro da odigramo taj meč i zbog Mare i zbog Suzane Lazović, koja nije puno igrala u Holandiji. Probaćemo nešto što nismo htjeli pred kamerama, a i termin je dobar za zagrijavanje“, dodaje selektor.
Nekoliko igračica ima problema sa hroničnim povredama ili se vraćaju nakon dugih pauza, ali Adžić vjeruje da se to neće previše osjetiti.
“Suzana je dobro trenirala. U dobroj je formi fizički, vjerujem i mentalno, i od nje očekujem dosta. Na svakoj poziciji smo stabilni. Jovanka Radičević vuče povredu stopala, ali je to sigurno neće odvojiti od terena”.
“Probaćemo da to saniramo i odmorimo je do utakmica. I Bojana je bolja iz dana u dan. Otišla je najumornija u Holandiju, jer je radila intenzivno mjesec i po prije okupljanja, a sada kada smo spustili tempo i kada je svježija djeluje sve bolje”.
Adžić ističe da ima jak tim na raspolaganju, ali da su i rivali moćni.
“Sad imamo 12 igračica koje mogu da nose teret i dva odlična, ukomponavana golmana. Sve je na nama i vjerujem da možemo da se nosimo sa vrhunskim reprezentacijama. Deset selekcija, izuzev Angole i Argentine, idu sa ambicijom da osvoje medalju i imaju kvalitet za to”.
“Biće borba ogromna za prve četiri pozicije. U našoj grupi tri ekipe – Španija, Brazil i Rumunija, imaju prosjek od 30 godina i od njih bi trebalo najviše očekivati, jer završavaju sa Olimpijskim igrama i ne mogu sanjati o Tokiju”.
Od zlatne 2012. godine, kada je Crna Gora postala olimpijski vicešampion i evropski prvak, nije osvojena medalja.
Čini se da je ekipa bila preopterećena željom da dokaže da je u vrhu, što se najbolje vidjelo u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva protiv Norveške, kada je pritisak okovao ruke Mileni Raičević, Katarini Bulatović i ostalima.
Adžić priznaje da je njegov tim i sada u grču zbog prevelike želje za dokazivanjem.
“Koliko mogu da vidim, ekipa nije rasterećenija, nego mi se čini da je pod još većim pritiskom. Vjerujem da ćemo se u Olimpijskom selu zbližiti i rasteretiti, jer bi nas pritisak i opterećenje udaljili i dali šansu protivnicima”.
“Moramo da se radujemo svakoj utakmici na OI, da uživamo u tome. Imamo kvalitet i mogućnosti, a znamo na koji način možemo da se pripremimo, ali i kako možemo loše da utičemo na sebe”.
“Opterećenje će se vidjeti na terenu i razmišljanje o medalji je potpuno pogrešno dok ne dođemo do završnice. Misli o zlatnoj medalji nas udaljavaju od nje, a ramišljanje o Španiji i redom drugim rivalima nas približava cilju. Drugog puta nema. Šansa je tu, kako za nas, tako i podjednako za još devet reprezentacija”.
Čini li vam se da je želja da dokaže da je i dalje u vrhu sputala reprezentaciju na nekim takmičenjima?
“Moguće je. Na meni je da to ublažim i anuliram. Vraćajući se na ostvarene rezultate, zadatak mi je da vratim i način razmišljanja djevojaka. Prije Londona niko nije razmišljao o osvajanju medalje, već smo uživali što smo na Olimpijskim igrama”.
“Protiv Francuske niko nije mislio da smo favoriti, jer je ona imala sve pobjede, a mi dva poraza i remi. To je ambijent u kojem funkcionišemo, a ne da dobijamo unaprijed utakmice. To smo znali da napravimo i da izgubimo”.
“Djevojke su vrijedne, uradile su sve i mogu sigurno dosta. Ovaj sastav nije opterećen povredama, već je najjači koji imamo zajedno sa Marijom Jovanović, koja zasluženo ide sa nama, ali još nije u takmičarskoj formi“, zaključio je Adžić.
