Fudbalska 2020. godina za Crnu Goru teško može da bude gora od 2019.
Reprezentacija je završila kvalifikacije bez pobjede i na posljednjem mjestu u grupi, što se desilo prvi put u 11 godina i šest kvalifikacionih ciklusa, liga je po rejtingu tek 50. od 55 u Evropi, rezultati mlađih kategorija su daleko ispod prosjeka i očekivanja…
Može li gore?
“Došli smo do kraja provalije”, kazao je u jednom momentu Savićević, izlažući potom “paket mjera” Fudbalskog saveza za pokušaj izlaska iz krize, a tiče se uglavnom rada sa mlađim kategorijama i propisa koji su nametnuti klubovima.
– Slažem se da je ovo naša najgora godina od osamostaljenja, ne samo što se tiče A reprezentacije, već i globalno – nikad nisu bili slabiji rezultati – kazao je Savićević.
Izdvojio je samo tri svijetle tačke:
– Kadeti koji su se plasirali u elitnu rundu kvalifikacija, futsal i nastup Sutjeske u Evropi. Sve ostalo je bilo ispod nivoa, barem onako kako ja gledam na stvari. I omladinska, i mlada reprezentacija, i svi ostali, treba da poprave rezultate, jer nisu na nivou na kojem bi trebalo da budu.
Igre i rezultati A reprezentacije obično su ogledalo uspješnosti fudbala u jednoj zemlji, ali i vrhunac procesa koji kreće od mlađih kategorija, a razvija se ponajviše preko domaće lige i rada u klubovima…
Govoreći o rezultatima A selekcije, nakon ciklusa u kojem je Crna Gora postigla samo tri gola na osam utakmica, Savićević je, međutim, u obzir uzeo i neke objektivne okolnosti.
– To nije samo u protekloj godini, već od septembra 2018. – prate nas nevjerovatni pehovi s povredama. Toliko nam se igrača povređuje da je to stvarno fenomen. Zašto je to tako, zbog čega je – vjerujte, dosta puta sam i sam razmišljao o čemu se radi. Pa čak i igrači koji imaju najbolji fudbalsku konstituciju, motoriku trčanja, koji su fizički spremni, koji se do sad nikad nisu povređivali – i oni su počeli da se porveđuju. Savić i Vešović, na primjer. To nas prati od od septembra 2018, ali ne samo to – imali smo nesvirani penal u Rumuniji na početku Lige nacija, pa penal koji je sudija svirao protiv nas u Bugarskoj zbog faula van šesnaesterca na početku kvalifikacija – navodi Savićević.
Stevan Jovetić se oporavio od teške povrede, Savić se takođe vraća – najava da će biti bolje u narednom periodu.
– Nadam se da će nas od naredne godine zaobići takav trend povreda, jer ako se opet bude desilo da nam je po 10 igrača povrijeđeno – pa ljudi, to je to što imamo, ne možemo da izmislimo nekog koga nemamo.
Da bi jednog dana reprezentacija bila bolja, da bi ponovo bilo velikih fudbalera, treba se pozabaviti baznim fudbalom. A tu je Crna Gora u posebnom problemu…
– Svjesni smo svega i trudimo se, pokušavamo na sve načine da natjeramo klubove da se posvete radu mlađih kategorija, jer bez toga nema napretka. Još prije godinu smo krenuli sa projektom razvoja omladinskog fudbala, jer su uslovi za rad mlađih kategorija u klubovima bili katastrofalni – ta djeca nisu imala ništa, od najosnovnijih rekvizita za treniranje, preko dresova, svlačionica za presvlačenje. Gdje su ta djeca trenirala – to je takođe bilo poražavajuće. Zato radimo na infrasturkturi, na poboljšanju rada mlađih kategorija. Odlučili smo i da stimulišemo bar po jednog čovjeka u svim klubovima da sve to koordinira. Donosimo odredbe da bismo poboljšali uslove za rad sa mlađim kategorijama, jer bez toga nema ništa – kaže Savićević.
Savez nailazi i na otpor…
– Problem je što to klubovi ne shvataju, pa ni mnogi treneri, koji su vjerovatno pod pritiskom rezultata ili ljudi iz kluba. Ali, sada će morati da shvate, posebno od juna kada će u seniorskim timovima morati da igraju najmanje dva igrača ispod 21 godine. Moraće da počnu da prate mlađe, da animiraju tu djecu, da gledaju Đetić ligu, da prave selekciju, jer bez toga nema napretka. Uz sve poštovanje prema starijim igračima – oni nisu budućnost našeg fudbala. Nemam ništa protiv njih, to su dobri momci, i oni gledaju neki svoj interes, ali bolje je u Prvoj ligi da igraju klinci, nego igrači od po 36 ili 37 godina – kaže Savićević u jednom dahu.
Problem mlađih selekcija posebno je fizičke prirode, kada se sretnu sa vršnjacima iz inostranstva…
– I to ćemo pokušati da poboljšamo – dodaje predsjednik FSCG.
– Evo, u dogovoru sa selektorima mlađih kategorija, odlučili smo da organizujemo zimske i ljetnje pripreme. I za pionirsku, i za kadetsku, i za omladinsku selekciju. Vodiće ih selektori, ali ne da ih uče da igraju, nego da ih uče da trče. Da ih spremaju fizički. Ujutru trčanje – popodne lopta. Jer, evidentno je da klubovi mlađim kategorijama ne posvećuju pažnju, da se ne trenira dovoljno – sada će po 25 najboljih u svim uzrastima imati pripreme. Jer, kolko god trenirali – svi se slažemo da je to malo. Mi smo nekada igrali ispred zgrade, ispred kuće, u školama. Današnji klinci treniraju samo tih sat vremena. A na pripremama se napreduje, znam to na osnovu ličnog iskustva – kaže Savićević.
Odlazak na bazične pripreme mlađih kategorija je možda i prvi korak ka formiranju akademije Fudbalskog saveza, ali ni ta ideja nije jednostavna, tvrdi Savićević.
– Velika je odgovornost na Savezu da uzme nekog klinca, na primjer iz Pljevalja ili Berana, iz Herceg Novog ili Ulcinja. Zašto? Ako ga dovedeš, pa poslije godinu ili dvije mu kažeš da to nije to, da može da se vrati – prvi će reći roditelji zašto smo ga uzimali. Možda u nekom narednom periodu pokušamo da napravimo akademiju sa šireg područja Podgorice, gdje spadaju Danilovgrad, Tuzi, Zeta… Da ta djeca treniraju i da idu u školu, pa makar im mi plaćali odlaske i dolaske… Ali, nije ni to lako. Imamo primjere da roditelji ispisuju djecu iz škole, što je van svake pameti. U svakom slučaju, dosta je problema, ali pokušavamo, trudimo se.
Odluka FSCG da od narednog prvenstva poveća kvotu igrača mlađih od 21 godine (koji moraju da budu u timu) sa jednog na dva imaće “domino efekat”, tvrdi Savićević, uticaće na podmlađivanje lige i natjeraće klubove da razmišljaju drugačije.
– Mnogo fudbalera nam se gubi nakon omladinskoug uzrasta. Nadam se da ćemo novom odredbom barem smanjiti taj trend. Klubovi i treneri će od sada mnogo ranije morati da spremaju mlađe fudbalere, i to ne dvojicu, već četvoricu ili petoricu koji će konkurisati za ta dva mjesta. Moraće o njima da vode računa čim izađu iz omladinaca, da ih priključe prvom timu, da ih vode na pripreme. Moraće da igraju igrači koji na početku sezone, na primjer, imaju 19 ili 19 po godina, da bi na kraju imali 20 i po. Jer, na dan 21. rođendana, oni više nisu u kvoti, postaju stariji, a onda moraju da igraju druga dva mlađa, koji još nisu napunili 21. Klubovi više neće moći da počnu sezonu bez nekoliko mladih igrača. Pa će oko njih da grade tim, iz godine u godinu, i onda računamo da će nam se gubiti manje igrača, da će nam liga biti mlađa. Na kraju krajeva, nije ni to sveto pismo – sješćemo za par godina pa ćemo vidjeti šta je bilo dobro, šta loše.
“Paket mjera” uključuje i podsticaje klubovima kada je u pitanju infrastruktura.
– Nadam se da ćemo do juna završiti reflektore na svim stadionima. Imamo samo problem sa terenom Grblja, vjerovatno je problem blizina aerodroma. Nadam se da ćemo tako sljedeće sezone sa prvenstvom krenuti ranije, u julu, jer bismo igranjem u noćnim terminima izbjegli vrućine, a tokom sezone bi bilo manje vanrednih kola. Gledamo na sve načine da pomognemo klubovima, u prvoj polusezoni smo dobro prošli što se tiče kiša, bilo je samo jedno odlaganje, ali tereni su takvi kakvi jesu, ne možemo sve postići preko noći. Radimo na dosta frontova i nadamo se da će to polako ići svojim tokom – zaključuje Savićević.
Ne može Hadžibegić da bude kriv što se igrači ni ne preznoje na Vembliju
Na pitanje je li očekivao više od selektora Faruka Hadžibegića, pod kojim reprezentacija nije postigla ni gol u kvalifikacijama (tri poraza i remi), ali je ostvarila dvije pobjede u prijateljskim mečevima, Dejan Savićević kaže:
– Jesam očekivao neki bolji rezultat, ali poslije svega ovoga, kada vam nedostaje 10 fudbalera, i to ne samo neki od glavnih kao što su Savić, Jovetić, Tomašević, Marušić ili Kosović, već još petorica drugih, onda ne možete da pripusujete sve selektoru – ističe Savićević i otkriva stvar koja ga je, kako kaže, posebno zabrinula:
– Igrali smo protiv Engleza, koji su mnogo bolji i jači od nas, čak i da smo kompletni pitanje je kako bismo prošli, a ne bez deset igrača. Mogu da shvatim da se izgubi ta utakmica. Ali, ono što me zabrinulo na tom meču jeste inertnost fudbalera. Zašto je to bilo tako? Ni danas nemam taj odgovor. Nije bio niti jedan faul za žuti karton sa naše strane. Igrači nisu imali ni volju ni želju, nisu se ni preznojili. A gdje ćeš imati volju i želju ako ne protiv Engleske na Vembliju? Pitanje je kada ćemo ponovo igrati sa njima. To je ono što im zamjeram i selektor je imao najmanje udjela u tome – kazao je Savićević.
Period otkada su izgubljene šanse za plasman, pod Hadžibegićem, iskorišćen je da se pruži šansa većem broju igrača.
– Sve smo isprobali – čini mi se da nema ko nije igrao za reprezentaciju. Nije možda jedino Luka Đorđević, ali i njega smo hteli da probamo, išao je selektor u Leverkuzen da ga gleda, tada nije igrao, a onda se povrijedio. I mislim da je ovaj period iskristalisao neke stvari – vidjelo se na koga može da se računa, na koga ne može. Mnogi su dobili šansu i zato nemoj da nekom za pola godine bude krivo što ga nema – kaže Savićević, navodeći da je reprezentacija najslabije pokrivena na mjestu lijevog beka i napadača.
– Drago mi je da se Hakšabanović polako diže, mislim da on može da bude taj novi igrač, iako naravno nije nov, već je neko vrijeme sa nama. Vratio se u Švedsku, počeo da igra i to je bio pravi potez i nadam se da će još napredovati i da ćemo dobiti igrača za duži period.
Crna Gora ima dobru reprezentaciju kada je kompletna, tvrdi Savićević.
– Kada je Jovetić tu, i Bećiraj je mnogo bolji, jer uz sebe ima igrača koji može da izdribla i jednog, dvojicu i da mu doda loptu za gol kao u Danskoj. Savić kada je tu, takođe.
Mala nam je baza da bismo bilo koga odbijali, samo da se ne šire laži da nećemo neke igrače
Crna Gora neće odustajati od dovođenja igrača sa strane…
– Kada se, i ako se napravi procjena sa selektorom, zašto da ne? Evo, nedavno smo bili blizu dovođenja jednog fudbalera koji je sa ovih prostora, nažalost odustao je. Najviše me pogađa što bi mnogi da trguju na taj način. – kaže Savićević.
– Evo, imate primjer mladog Andrije Radulovića iz Zvezde – dečko je otišao da igra za Srbiju, što je njegov izbor. A mene ljudi zovu i pitaju – je li moguće da ja valjao Srbiji, a Crnoj Gori nije? Ja im odgovaram – neka mu je sa srećom, ali nemojte te laži da proturate, jer njega je dva puta zvao bivši selektor U17 reprezentacije Crne Gore. Nije se odazvao, a onda je prihvatio ponudu Srbije. Nama je dobrodošao svaki igrač koji može i koji hoće da igra. Mi imamo malu bazu da bismo bilo koga odbijali, zato mi je krivo kad nekad ljudi kažu – ovamo valja, a Crnoj Gori ne valja. Sve je na dobrovoljnoj osnovi, svako ima pravo da bira, ali nemojte to da predstavljate kao da FSCG neće te igrače – kaže Savićević.
Slično je bilo sa Arijem Murićem, koji je branio za mladu reprezentaciju CG, a onda prihvatio poziv Kosova.
– Murić nam je tražio da brani za A selekciju. Našao se dečko pametan, odnosno njegov otac, a nije branio u klubu. Pa kakav bi bio odnos prema drugim golmanima da smo mu izašli u susret?. Mogao bi onda Carević da kaže hoću i ja, a sigurno da nije manji potencijal od Murića, Šarkić takođe – ističe Savićević.
