Đurđina Jauković mjesec je bila u samoizolaciji jer je dva puta bila pozitivna na korona virus. Izdržala je. Oporavila se, spakovala kofere i prošle sedmice stigla u Brest gdje se priključila francuskoj ekipi.
Naša reprezentativka i bivša članica Budućnosti, podijelila je iskustvo:
“Prvo sam imala komplikacije oko vize, jer je, bukvalno u to vrijeme, zbog virusa, sve stalo. Ali, toliko sam bila uporna, da sam sebi rekla: nema veze, sačekaću, ali kada su stigli rezultati testa… Prvi put, kada su mi rekli da sam pozitivna nijesam bila pod stresom koliko drugi put. Bila sam u šoku jer je test, nakon tri sedmice, pokazao da sam pozitivna. Na sreću, prošla sam bez ikakvih poteškoća, a nadam se da posljedica neće biti. U taj mjesec je bilo svega, za glavu i psihu najteži period. Sreća, pa sam bila sa majkom i uspjele smo da ,,potrošimo“ vrijeme na pravi način i da se družimo. Bila sam mentalno jaka jer sam imala cilj i nijesam htjela da odustanem. Sad, iskreno, bilo je perioda kada sam mislila da je sve uzalud, jer nijesam znala kada ću i da li ću otići u Francusku. Međutim, ovakva razmišljanja nijesu dugo trajali, majka je bila tu, porodica koja me bodrila, a uspjela sam i neke treninge da odradim. Od trenera Draška Radojičića svaki dan dobijala sam zadatke. Na sreću, sve je prošlo bez poteškoća”, ispričala je Jauković.
Iskustvo sa koronom uticalo je na Đinu da bude više obazrivija.
“Ne pita virus koga će da zakači, jer nema pravila. Raznih priča sam slušala, a ono što svi moramo da uradimo je da poštujemo mjere. Moramo da naučimo da živimo jedan period sa virusom. Naravno, ne možemo ni da se potpuno zaključamo i sjedimo kod kuće, ali možemo da poštujemo distancu, nosimo maske i vodimo računa o higijeni i da probamo nekako da živimo sa virusom”, napominje Jauković.
Situacija u Brestu je, za sada, pod kontrolom. Testiranja su obavezna pred svaki meč, a test je validan sedmicu.
“Rekli su mi da situacija nije dramatična. Ali, ne daj Bože, ako je samo jedna pozitivna, kompletan tim ide u samoizolaciju. Nadam se da neće biti takvih slučajeva. Rekli su nam da prvenstvo kreće na vrijeme, a to je 9. septembra. Vjerujem da ćemo svi u skorije vrijeme, napokon, osjetiti tu jaku emociju na terenu. Neobično je bez takmičenja, fali ta vrsta energije.”
Rukometašica koja je provela sedam godina u Podgorici, od toga pet u dresu Budućnosti, kaže da je adaptacija na novu sredinu kratko trajala. Uradila je puno toga. Uz pomoć svih u klubu dočekala je prvi trening.
“Nijesam dugo u Brestu, ali sam i za ovaj kratak period odradila puno nekih važnih stvari. Zbog korone sam imala detaljne preglede, nalazi su bili ok, a onda sam počela da radim teretanu i trčanje. Mislili su da sam u slabijoj fizičkoj kondiciji, ali sam se na kraju dobro pokazala i ubrzala proces povratka na teren. Prije dva dana imala sam prvi šuterski trening. Bila sam vrlo obazriva jer od marta, ako ne računam u maju dvije sedmice rada sa Budućnošću, nijesam uopšte šutirala. Od ponedjeljka potpuno ću se priključiti ekipi. Čeka nas puno provjera, sa nadom da će takmičenja početi na vrijeme.”
Reprezentativke Slovenije i Srbije Ana Gros i Slađana Pop-Lazić ogroma su joj podrška u Brestu.
“Kada sam došla Slađa je bila tu, a Ana odsutna, jer je ekipa imala slobodne dane. Bukvalno ona mi je pomogla za sve. Poslije i Ana i Marko Ivanović koji je pomoćni trener ekipe. Od početka su uz mene, kao i kompletan klub. Prvi put da se odvajam od kuće i sve je ovo novo za mene, ali mi klub pomaže i olakšava da se dobro osjećam.”
Prošla je Đina brzo kroz razne obavezne pretpripremne faze za pripreme. Neke su bile neobične:
“Imali smo zajedničko slikanje. Gledam sebe u crno-rozom dresu… Neobično mi. Poslije sedam godina, ako računam i dvije sa Majom Savić, obukla sam novi dres… Čini mi se da mi je tada možda bio najteži trenutak. Sjećam se i prvog sastanka, gledam nepoznata lica, poznata sa terena, ali prvi put sjedim sa njima u tom krugu. Možda je sve ovo u početku bio samo pozitivan šok. Ali, stvarno, kompletan klub, bukvalno, od prvog trenutka je uz mene. O svakoj sitnici su vodili računa, zbog čega su prvi utisci pozitivni, nadam se da će potrajati.”
Brest je na obali Atlanskog okeana. Đini je i klima legla.
“Brest je kišni grad, ali od mog dolaska vrijeme je sunčano, pa smo se šalili na račun toga. Nakon visokih temperatura u Crnoj Gori, sačekalo me prijatno vrijeme. Što se tiče grada, nije prevelik, nema gužvi u saobraćaju. Sve je nekako tu, blizu i dostupno. Dok ne padne kiša!”, zaključila je Đina Jauković.
