Prije tačno 10 godina, 24. marta 2007, fudbalska reprezentacija Crne Gore odigrala je prvu utakmicu.
Asovi poput Savićevića, Mijatovića, Petrovića, braće Brnović, Miročevića, Lekovića… stvarali su istoriju, igrajući i osvajajući trofeje u klubovima i dresovima dvije Jugoslavije, te Srbije i Crne Gore, ali je utakmica sa Mađarskom, u kišnoj noći u Podgorici, označila početak crnogorske fudbalske priče.
Niko kao fudbaleri nisu mogli da probude naciju, ali ni da je razočaraju, rastuže…
Slavlje nakon velikih rezultata, a tuga poslije bolnih poraza, sve emocije koje donosi sport, iskazivale su se kroz nastupe naše fudbalske selekcije.
Podsjetimo se, zato, momenata koji su obilježili prvih 10 godina.
Delibašić probudio vulkan
Crna Gora je u pretposljednjem kolu grupne faze kvalifikacija za EURO 2012, dočekala Englesku.
Gubila je 2:0, prije nego što je smanjio Zverotić u finišu poluvremena. U Kardifu, Vels je vodio protiv Švajcarske 2:0, pa je jedan gol dijelio Crnu Goru od plasmana u baraž.
I došao je u najslađem trenutku – u sudijskom dodatku, Savić je ubacio sa desne strane, a na drugoj stativi Delibašić zakucao loptu u mrežu Džoa Harta.
Stadion je eksplodirao, navijači uletjeli na teren, emocije zapljusnule cijelu Evropu…
Istorijska pobjeda
Prvi meč i prvi trijumf – Mađarska je povela već u drugom minutu, a Vučinić i Burzanović iz dva penala preokrenuli.
Opet Delibašić
Andrija Delibašić bio je strijelac dva istorijska gola za Crnu Goru. Dvije godine prije nego što je pogodio protiv Engleza, 10. oktobra 2009, postigao je gol za prvu pobjedu u takmičarskim mečevima. Nakon pet remija i tri poraza u kvalifikacijama za Mundijal 2010, „sokoli“ su savladali Gruziju pod Goricom, njegovim golom u 78. minutu.
Lekcija u Kijevu
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, Crna Gora je počela furiozno, a u Kijevu, oktobra 2012, ostvarila jednu od najvećih pobjeda u kratkoj istoriji.
Borbenom, disciplinovanom, organizovanom i pametnom igrom, napadački potencijal Ukrajine je limitiran, a u finišu poluvremena sijevnula je kontra – Zverotić do Jovetića, dodavanje za Damjanovića i vrhunka realizacija ljubimca crnogorskih navijača.
Vučinićeva magija
Početak kvalifikacija za EURO 2012, bio je za pamćenje. Tri pobjede na startu, bez primljenog gola…
Treća je došla protiv Švajcarske, ponovo u oktobru – i to na kakav način.
Briljantan dupli pas Novakovića i Vučinića, te dodir klase kapitena.
Sve je bilo za pamćenje, i gol i slavlje nakon gola – Vučinićeva majstorija i skidanje šortsa nakon pogotka obišli su svijet, svi su pričali o Crnoj Gori.
„Vembli“ za sva vremena
Nakon Švajcarske, Crna Gora je krenula na „Vembli“, bez Vučinića, Jovetića, Drinčića…
I vratila se sa bodom, ponovo bez primljenog gola. Božović je blistao među stativama, Runi je bio nemoćan pred našim golmanom.
Mogao je tim Cica Kranjčara i do pobjede – Milan Jovanović je spektakularnim udarcem sa 25 metara pogodio prečku.
Pad Kopenhagena
Sa novim selektorom, izmijenjenim timom, a nakon dva dobra rezultata na startu (Rumunija 1:1, Kazahstan 5:0), Crna Gora je u oktobru prošle godine, u aktuelnom takmičarskom ciklusu, otputovala u Kopenhagen.
I osvojila ga – asistencija Jovetića i gol Bećiraja donijeli su trijumf nad nekadašnjim šampionom Evrope.
Pobjedu je sačuvao sjajni Božović.
Tuga do neba
Dva meča sa Češkom u baražu za EURO 2012. godine, dvije su rane na srcu navijača, igrača, stručnog štaba, cijele fudbalske javnosti.
U Pragu je kod 0:0, Čeh maestralnom intervencijom spriječio gol Simona Vukčevića, da bi u finišu, Crna Gora platila ceh možda i previše samouvjerenoj taktici i izboru igrača, previše ofanzivnoj formaciji.
Pilarž je u 63. minutu pogodio sa 20-ak metara, a Sivok u 91. ostao sam na petercu i glavom savladao Božovića.
U revanšu, pamtiće se prečka Damjanovića, zicer Vučinića, apsolutna dominacija u drugom poluvremenu, možda i najboljih 45 minuta svih vremena…
Bilo je uzalud, Jiraček je desetak minuta prije kraja riješio sve dileme, a sa tribina odjekivalo – „ne tuguj noćas…“. Tuga je, ipak, bila do neba.
Osveta Ukrajine
Bio je to najvažniji meč u kvalifikacijama za Mundijal 2014, u koji je Crna Gora ušla sa skorom od četiri pobjede i dva remija. Pobjedom nad Ukrajinom pod Goricom otvorila bi se vrata makar baraža i nastavila trka sa Engleskom. Remi bi zadržao Ukrajince na pristojnoj distanci.
Stigao je, međutim, težak poraz 0:4, iako su gosti imali igrača manje od finiša prvog poluvremena (Zozulja isključen).
Volkov je, međutim, podlegao pritisku, dobio crveni karton, a Ukrajinci iz kontri bili neumoljivi – sa 4:0 potpisali su žestoku osvetu za poraz u Kijevu pola godine ranije.
Blamaža protiv Moldavije
Taj kvalifikacioni ciklus završen je raspadom sistema – nakon poraza od Engleske (4:1), skromni Moldavci napunili su mrežu Crne Gore u posljednjem kolu (5:2).
Baklja u glavu
I kad su bili porazi, ma kako bolni i ubjedljivi bili, bili su na terenu.
Protiv Rusije je, međutim, crnogorski fudbal doživio šamar – baklja sa sjeverne tribine pogodila je u glavu Igora Akinfeeva. Golman je završio u bolnici, a utakmica nastavljena, sve do 67. minuta, kada su sa zapada poletjeli novčići, od kojih je jedan pogodio Kombarova.
Sudija Ajetkin je, konačno, prekinuo meč, a Rusiji dodijeljena pobjeda 3:0.
