Novi selektor minifudbal reprezentacije Crne Gore je Dejan Raspopović. Prethodne dvije godine, Raspopović je bio tim menadžer reprezentacije Crne Gore.
Dejan Raspopović je sa svojim klubom Valterom osvojio poslednje državno prvenstvo Crne Gore 2019. godine, osvojio je dvije titule prvaka u Prvoj crnogorskoj minifudbal ligi i jednom vodio svoju ekipu do finala, osvajač je medalja i priznanja sa evropskih klupskih takmičenja u okviru evropske minifudbal federacije (Liga šampiona Evrope – 4 učešća, Euro cup, Marco Aurelio cup, Urban cup).
Raspopović je 2020. godine imao čast da među 16 trenera iz cijelog svijeta bude izabran da na Marco Aurelio Cup-u u Rimu predvodi reprezentaciju Svijeta protiv reprezentacije Italije u revijalnoj utakmici na kraju turnira.
“Prvo da se zahvalim Upravnom odboru Udruženja minifudbal Crna Gora na ukazanoj šansi. Cilj je samo jedan. Da se nakon 11 godina čekanja u Crnu Goru donese medalja. Treba svi prvo da shvatimo gdje smo trenutno a to je na 11. mjestu Evropske rang liste. Urađena je detaljna analiza i meni je potpuno jasno šta treba uraditi i unaprijediti u narednom periodu da bi se ciljevi ostvarili. Dug je put pred svima nama jer iz korijena treba mijenjati mnoge stvari ali ako svi daju sve od sebe mislim da imamo šanse.”
S obzirom da ste zadnjih osam godina bili učesnik skoro svih klupskih turnira pod okriljem Evropske minifudbal federacije kao i poslednjeg Evropskog i Svjetskog prvenstva kako ocjenjujete kvalitet naše lige, klubova i igrača?
“Tako je. Od osnivanja mog kluba sam gledao da svake godine idemo na internacionalna takmičenja i na taj način stičemo potrebno iskustvo. Mogu slobodno reći da je naša liga u top 5 u Evropi. Vidite i sami da su naši klubovi u top 3 po broju osvojenih takmičenja i medalja od osnivanja Evropske Minifudbal Federacije. Dadi Eurozox i SB Sabornog hrama su postali prvaci Evrope. Nesporno je da imamo kvalitet. Naša prednost na klupskom nivou je baš ta što su kvalitetni igrači skoncentrisani u malom broju klubova (najčešće pojačani reprezentativcima za inostrana takmičenja) što u drugim zemljama nije slučaj. Na taj način smo na klupskom nivou vrlo konkurentni u svim takmičenjima, dok to na reprezentativnom nivou nije slučaj baš zbog toga što najjače evropske selekcije imaju velike baze igrača, i za reprezentaciju igraju najbolji iz svih klubova gdje se rijetko desi da iz istog kluba bude odabrano više igrača.”
Koliko su Vam prethodna dva reprezentativna iskustva značila?
“Mogu reći zaista mnogo. Čovjek najbolje uči na greškama, a ogromno je iskustvo bilo gledati način rada najboljih evropskih selekcija. Od dolaska na takmičenje do razrade svakog sitnog detalja koji može uticati na rezultat. Najbolje svjetske selekcije tokom cijele godine okupljaju igrače povremeno u kampovima kako bi što više vremena proveli zajedno, kako bi lakše sproveli finalnu selekciju i uigrali ekipu. Razumijem da finansijski nijesmo mogli parirati tome, ali isto tako vjerujem da uz malo entuzijazma veoma možemo unaprijediti ovaj segment.”
Da li ste kompletirali stručni štab?
“Nijesam. Potrebni su mi ljudi koji dijele moju viziju, koji vjeruju da možemo uz puno rada pronaći način da napravimo rezultat. Ima još dovoljno vremena za to.”
Šta konkretno mislite da treba uraditi kako bi reprezentacija ostvarila zacrtane ciljeve i kada bi se moglo očekivati da se umiješamo u borbu za medalju?
“Prvo što želim da kažem je da hoću da od reprezentacije napravim reprezentaciju svih nas koji se bavimo minifudbalom u Crnoj Gori, a ne zabavu privilegovanih. Zašto na sledeće Evropsko prvenstvo koje se održava u Sarajevu 2024. godine ne bi pošlo 10 trenera najboljih crnogorskih minifudbal klubova? Zašto pored igrača koji budu odabrani ne ode i svaki igrač koji želi da osjeti to iskustvo, a svakako da vidi kakav se minifudbal igra na najvećem nivou u Evropi i svijetu? Zašto sa nama ne bi išli i svi zainteresovani navijači? Kada će ako neće sada na 4 sata vožnje od Podgorice. Zašto ne bi svi pošli kao velika crnogorska minifudbal familija koja će da se podržava i u pobjedi i u porazu? Iskustvo koje svi mogu steći je neprocjenjivo.
Drugo, hoću značajan broj prijateljskih utakmica sa reprezentacija iz regiona. Do sada smo odigrali samo jednu prijateljsku utakmicu za 11 godina. To je neprihvatljivo. Savez već pokušava da organizuje kompetitivan turnir u Podgorici u aprilu, a i ja ću dati sve od sebe da pomognem u organizaciji ovakvih susreta.
Treće, pripremni selekcioni treninzi će početi već u januaru. Devet godina sam u ligi, odlično poznajem igrače. Napravio sam širi spisak od 40 igrača iz velikog broja ekipa iz lige sa kojima ću u narednim danima obaviti razgovore, kako bi sredinom januara počeli sa treninzima. Kao što rekoh plan je da potencijalni reprezentativci provedu na terenu što više vremena zajedno tokom cijele godine.
Četvrto i najvažnije, još jednom ponavljam, je da shvatimo gdje smo. Evropske ekipe godinama stvaraju sistem u kojem rade, a kao rezultat sistematskog rada dolaze medalje. Mi smo vrlo daleko od toga. Potrebno je strpljenje. Moj projekat je stvoren sa ciljem da se 2026. godine umiješamo u borbu za medalje. Sve prije toga bi bila premija. Naravno uradićemo sve da i naredne godine budemo konkurenti ali mnogo zaostajemo za vodećim selekcijama. Ponavljam, ne u kvalitetu već isključivo u načinu i sistemu rada. Svi bi mi na prečac da postanemo šampioni, a realnost je potpuno drugačija. Crna Gora godinama, ko zna od kada nije pobijedila reprezentaciju koja je kvalitetom ispred nas. To je za mene izazov više. Moramo naći način da se suprotstavimo najjačima. Očekujem punu saradnju igrača. Moramo postaviti najviše ciljeve ali i u svakom trenutku biti svjesni šta je potrebno uraditi da te ciljeve ostvarimo.
Peto, planiram da porazgovaram sa svim liderima ekipa iz lige koje smatram da mogu dati reprezentativce oko pozvnih igrača i generalno saradnje u budućnosti. Moramo svi raditi zajedno. Ako ostvarimo uspjeh to će biti uspjeh svih nas, a ako ne uspijemo to će biti samo moj poraz.”
Šta bi poručili za kraj….
“Vjerujmo svi u crnogorski minifudbal, neka svako radi svoj posao, dajmo svi iznad 100% mogućnosti da nemamo za čim sjutra da žalimo. Očekuju nas epske borbe u naredne tri godine, hajde da priredimo spektakl za pamćenje.”
