Bivši reprezentativac Crne Gore, gorostas iz Pljevalja Slavko Vraneš, novopečeni otac, podijelio je za portal reprezentacija.me svoje bogato iskustvo, kako iz dugogodišnje karijere, tako i iz privatnog života.
Zanimljivo, košarka nije bila prva opcija ovog 230 centimetara visokog diva.
“Prije košarke, oprobao sam se u karateu i rukometu u svom rodnom gradu, Pljevljima.”
Iako mu je nesvakidašnja visina izuzezno pomogla u karijeri, Slavko se prisjeća da nije oduvijek bilo lako nositi se sa takvim rastom.
“Svojim roditeljima dugujem najviše. Tokom odrastanja, oni su ti koji su mi pomogli da iznesem “teret” svog rasta. Naravno, upravo je visina faktor koji je najviše uticao na to da se iz korijena promijene životi mene i moje porodice. Proputovao sam čitav svijet, stekao mnoštvo sadašnjih prijatelja…”
Igrao je u velikom broju klubova, ali trogodišnji mandat u Partizanu je ostavio poseban trag u njegovoj karijeri.
“U Partizanu sam proveo tri sezone i to će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Mnoštvo individualnih treninga i saradnja sa Duškom Vujoševićem bili su pun pogodak, rekao bih da je on trener koji je umio moje kvalitete da iskoristi na najbolji način.”
Final Four Eurolige, jedna lopta dijelila je njegovu ekipu od finala. Zanimalo nas je da li Slavko smatra da bi Partizan pružio bolji otpor Barseloni u meču za trofej nego što je to učinio Olimpijakos?
“Mislim da bi Partizan, u onom momentu, mnogo bolje parirao ekipi Barselone. Svakako smatram da bi to bila mnogo ljepša utakmica za gledanje od one koja je u finalu odigrana, međutim, nismo imali sreće.”
2003. godine odabran je kao 39. pik na draftu od strane New York Knicksa, zatim imao kratku epizodu u Portlandu. Pitali smo ga za iskustvo boravka u Americi, kao i šta je potrebno mladom igraču koji želi da se oproba u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
“Imam prelijepa sjećanja na taj period života, bila je to velika škola i ogromno iskustvo za mene. Da bi igrač uspio u NBA ligi, potrebno je da se okruži kvalitetnim ljudima koji će ga predstavljati i voditi računa o njegovom ličnom interesu. Naravno, kvalitet samog igrača je imperativ, kao i neviđena spremnost i upornost da se istraje. Kada se to spoji u jednu cjelinu, vjerujem da je uspjeh zagarantovan.”
Nekoliko posljednjih godina, igrao je na Bliskom istoku nastupavši za nekoliko iranskih klubova. O Iranu ima samo riječi hvale.
“Upoznao sam mnogo novih prijatelja na tom podneblju koji su mi pomogli da se što lakše uklopim, prilagodim životu u njihovoj zemlji i pružim svoj maksimum na terenu. Nosim samo lijepe uspomene iz Irana i u stalnom sam kontaktu sa prijateljima koji tamo igraju i žive.”
Branio je i boje našeg nacionalnog tima na prvenstvu Evrope u Litvaniji. Igranje za reprezentaciju za njega predstavlja ostvarenje sna.
“Najveća želja svakog sportiste je da predstavlja svoju državu na nekom od velikih takmičenja. Braniti boje svoje zastave je osjećaj koji je jako teško opisati riječima, to treba da se doživi.”
Svi znamo kako je Slavko Vraneš dominirao pod obručima, zanimalo nas je kako se gorostas snalazi u ulozi supruga ali i oca.
“Spremno sam ušao u novu dimenziju života. Rekao bih da se odlično snalazim u ulozi supruga, a još bolje u očinskoj ulozi. Supruga i ja se odlično razumijemo i jedno drugom smo najveća podrška u životu. Imamo predivnu djevojčicu koja je prije par dana proslavila svoj prvi rodjendan i koja nam svakim pokretom, svakim osmijehom uljepšava dane. U fazi smo kada učimo da hodamo, progovorimo poneku riječ, jedinstveni i nezaboravni momenti!”
Kaže da ne voli da pravi planove jer se rijetko realizuju, te da ne zna šta ga u budućnosti očekuje po pitanju košarke.
“Ako i govorimo o planovima, recimo da je svaki vezan za moju porodicu. Što se tiče košarke, vidjećemo koliko će mi naredne ponude odgovarati obzirom da ne želim da napuštam suprugu i kćerku. Zdravlje je takođe odlučujući faktor, od njega sve zavisi.”
Za kraj, pitali smo ga da li bi nešto promijenio kada bi mogao da vrati vrijeme.
“Kada premotavam film unazad, uvijek naiđem na neku sitnicu koju bih možda promijenio ili poboljšao. Međutim, kada se vratim u stvarnost, shvatim da me je svaka odluka u životu dovela do upravo ovog trenutka, do braka sa svojom divnom suprugom iz kojeg se rodio i naš mali anđeo. Zato, hvala, ali ipak ne. Smatram da se sve u životu dešava sa razlogom, da sve ima smisla i da ništa nije slučajno.”, gospodski je, kao i uvijek zaključio Slavko.
Autor – Bojan Obradović
