“Momak koga ne treba uzimati zdravo za gotovo. Prvi kojeg morate zaustaviti ako namjeravate da dobijete Orlando.” Ovako gorostasnog Crnogorca Nikolu Vučevića opisuje većina onih koji su imali priliku posmatrati njegovu igru. Nikola je dokaz da još uvijek postoje mladi ljudi koji znaju da cijene prave vrijednosti. Iako je kao jako mlad dobio priliku da igra u najjačoj ligi svijeta, ostao je skroman, prizeman i demantovao sve one koji kažu da je košarka biznis. Samo nebo je granica ako radiš ono što voliš. Nikola je svjedok tome.
U prilog ovome citiraću njegovu izjavu: “Novac je bitna stavka u svačijem životu i pomaže u mnogim stvarima, ali ja nikada nisam razmišljao po sistemu ja igram u NBA i imam pare. Jedina prednost uspješnog sportiste, u odnosu na, recimo, uspješnog medicinskog radnika, koji spašava živote, je da nas prepoznaju na ulici. To ne znači da treba da se širim i ponašam kao da mi niko ništa ne može. Nije novac bio, niti će biti moja motivacija. Igram košarku otkako sam se rodio u hodnicima, ispred kuće, na treningu. Samo košarka, košarka, košarka… Ne donosi sreću novac, već ljudi kojima si okružen i način života kojim živiš.” On nam ukazuje na to da ne dozvolimo da nas slava promijeni. Jer to što smo možda uspješniji od drugih istovremeno nas ne čini boljim. Skromnost je vrlina koju nema svako, baš iz razloga što je ne vidi kao takvu.
Često u želji za dokazivanjem zaboravimo ono što zapravo jesmo. Zbog toga je čast imati zvijezdu poput Nikole Vučevića koji nas podsjeća da smo svi mi samo ljudi i da se i do jednostavnosti treba uzdići. Vučević je rođen u Švajcarskoj 24. oktobra 1990. godine. Trenutno nastupa za Orlando Medžik u NBA ligi. Još kao srednjoškolac je otišao u SAD, gdje je igrao za Stounridž Prep u Kaliforniji i bio među najboljim igračima u tom takmičenju. Igrao je tri godine na prestižnom univerzitetu Južna Kalifornija. Odabran je 2011. godine od strane Filadelfija Seventisiksersa kao 16. pik NBA drafta.
U tom periodu je, zbog lokauta u NBA ligi, igrao za našu Budućnost, pa je u decembru potpisao ugovor sa Filadelfijom. Tu se zadržao kratko i, nakon solidne debitantske sezone, 2012. godine odlazi u Orlando, gdje polako ali sigurno počinje da ređa uspjehe. U NBA je došao sa 20 godina, a već sa 24 postao je jedan od najboljih igrača na poziciji centra. Za svoje uspjehe zahvalan je ocu od kojeg je, kako kaže, naučio sve o košarci. Takođe s velikim poštovanjem govori o Dejanu Radonjiću koji mu je bio trener u mladoj reprezentaciji Crne Gore i u kratkom periodu dok je igrao u Budućnosti.
Za NBA ligu kaže da je drugačija mnogo od naše. Mora se biti spreman i psihički i fizički zbog velikog broja utakmica u kratkom periodu. Dosta se trenira, ali treninzi nisu previše iscrpljujući. U toku sezone sve se svodi na treninge, utakmice i putovanja. Kako on kaže igrači imaju najbolje uslove za treniranje, pa im to značajno olakšava sve. U nekadašnjem rivalstvu Lebrona Džejmsa i Kobija Brajanta, Nikola bira Lebrona, za koga smatra da je izuzetno pametan igrač.
Vučević je član košarkaške reprezentacije Crne Gore. Sa našom reprezentacijom je nastupao na prvenstvima Evrope 2011. u Litvaniji i 2013. u Sloveniji. Za Crnu Goru će nastupiti i na ovogodišnjem Eurobasketu. Tim povodom je izjavio za Vijesti: “Radujem se nastupima za nacionalni tim i igranju na Eurobasketu. Srećan sam što nosim dres reprezentacije i što ću pomoći Crnoj Gori da pokaže talenat protiv najboljih selekcija na kontinentu.”
Nikola je u top deset najboljih strijelaca Orlanda svih vremena. On je igrač koji se ne plaši velikih mečeva, niti velikih košarkaških imena. Naprotiv, to je izazov koji rado prihvata. Stoga ne čudi kad naš centar podiže euforiju na terenu tako što rješava meč u stilu najboljih šutera NBA lige, bacajući na trenutak sjenu čak i na ime kao što je Stef Kari.
Ovaj Crnogorac sinonim je za kvalitet. Veliki čovjek, dobar sportista, skroman, duhovit, sa nepogriješivim osjećajem za šut, zvijezda a opet sasvim običan čovjek. Kad kažem običan, mislim na ono što je Miroslav Antić lijepo definisao: “Jedna od osnovnih razlika između običnih ljudi i onih koji to nisu, jeste i u tome što obični ljudi ne vide razliku između ljudi.”
Autor – Jovana Varagić
