Golom Dejana Damjanovića iz penala u 56. sekundi, najbržim u istoriji crnogorskog tima, “sokoli” su savladali Ganu sa 1:0 i rastjerali crne oblake nakon neslavnog završetka prošlih kvalifikacija. Sve bez najboljih fudbalera, Vučinića i Jovetića…
Zaokret ka defanzivi
Nakon trijumfa nad Švajcarskom 2010. godine u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, bila je ovo pobjeda nad protivnikom sa najvećim rejtingom koji je gostovao u Podgorici. Izuzetno značajna, bez obzira što se radilo o prijateljskom meču, bez obzira što je selektor Gane Džejms-Kvasi Apija glavne zvijezde ostavio na klupi, i postepeno ih uvodio u drugom poluvremenu…
Bila je to utakmica u kojoj je crnogorski selektor Branko Brnović ponovo napravio zaokret – ka defanzivi, što je već jednom uradio u prošlim kvalifikacijama (sjećamo se Ukrajine u Kijevu), ali je u finišu odustao od tog koncepta i gotovo se vratio na Prag i Češku.
Brnović je ovoga puta do detalja sproveo ono što je spremao na treninzima i ponavljao na konferenciji novinare, da ni po koju cijenu nema zalijetanja u napad, a kamoli gomilanja napadača.
Igra sa “osam igrača iza lopte” – pokazalo se po ko zna koji put – jedina je koju ovakva Crna Gora može da igra, bez obzira na ime protivnika, domaći ili gostujući teren, zvaničnu ili prijateljsku utakmicu. Jednako kao sa Rusijom u Moksvi, tako i sa Moldavijom u Podgorici.
„Crne zvijezde” limitirane
To je igra koja najviše skriva limite crnogorskog tima, prepunog fudbalera koji nisu standardni, ili uopšte ne igraju u svojim klubovima.
Čak i kada su fizički snažni Esjen i društvo dobijali duele na sredini terena, nisu imali prostora da iskoriste trkačke i tehničke sposobnosti i naprave višak pred crnogorskim šesnaestercom. Jer, tamo je stajao bedem, od makar šest fudbalera, predvođen klasom i šmekom Stefana Savića i Marka Baše.
Samo dva puta, u 6. i 11. minutu, “crne zvijezde” su uspjele da probiju taj blok, ali je Mladen Božović odbranio dobre prilike Ačua i Esjena.
Svi ostali pokušaji četvrtfinaliste prošlog Mundijala, čak i sa Boatengom, Asamoom i Muntarijem u nastavku, bili su limitirani na prekide i stihijska ubacivanja u šesnaesterac.
Damjanović i Bošković
U takvoj formaciji, dovoljna je bila klasa dvojice (samo dvojice) fudbalera da se napravi razlika. Branko Bošković i Dejan Damjanović dva puta su majstorski izigrali odbanu Gane, jedna lopta je završila u mreži (penal nad Kasalicom u 11. sekundi) druga pravim čudom nije, kada je Kvarasi u 33. minutu krajnjim naporom odbranio zicer crnogorskom napadaču.
Za napad je, dakle, bila dovoljna klasa Boškovića i Damjanovića, kao što će biti dovoljna Vučinića i Jovetića. Nisu oni ključni – već devet boraca iza, koji izgaraju cijeli meč.
Bez slabe tačke
Takva igra fantasično je “pala” i debitantima, jednom pravom (Nikoli Vukčeviću) i jednom koji je odigrao prvi meč nakon tri i po godine (Žarku Tomaševiću).
Nakon duže vremena, Crna Gora je odigrala utakmicu u kojoj bukvalno nije bilo slabe tačke u tačke u timu.
Završilo se pobjedom, pomalo neočekivanom, s obzirom na stanje i klimu oko reprezentacije nakon teškog poraza od Moldavije, ali i snagu i pedigre protivnika.
Nema euforije, bila je to “samo” prijateljska utakmica, ali pobjeda koja je vratila optimizam. I pokazala smjernice.
Vijesti
