„Još čekam i dočekaću, ako Bog da, da me i Savićević zovne. Iste sekunde bih prihvatio taj poziv. Žao mi je što moj učenik Kranjčar nije uspio da dovrši divni započeti posao, ali je Crna Gora ipak dokazala da je fudbalska sila, iako ste relativno mali“, bile su riječi legendarnog trenera Miroslava Ćira Blaževića, koji ne pomišlja na penziju, iako mu je 80 godina.
Arena podsjeća da se već petnaestak dana „u komšiluku“ priča samo o njemu, a od kad je preuzeo tuzlansku „Slobodu“, Tuzla opet živi fudbalski san.
Ovaj je čovek velike harizme privlačio pažnju gdje god da je radio – u Kini, Švajcarskoj, Iranu, Bosni i Hercegovini…
Tuzlaci su ga dočekali euforično, na početku njegove 27. „dionice“.
„Ta je euforija samo uzvrat, jer ja volim ljude, sine moj, i oni to prepoznaju. Tako to traje oduvijek“, kazao je Blažević.
„Ovo naše balkansko podneblje, to uvijek kažem, daje najveće igrače svih vremena. I znam zašto je to tako, uvijek prepoznam našeg igrača, čim primi loptu, majku mu j…. To je zbog istorije. Naši su narodi bili dugo okupirani. Našu si đedovi i prađedovi morali da se razvijaju, da koriste razne trikove, fore da bi egzistirali. To smo mi naslijedili u genetskom kodu. Ne možemo daleko doći sa varkama u ekonomskom smislu, ali u fudbalskom možemo“, kazao je Blažević.
Portal Analitika
