Dvanaesti oktobar 2010. godine jedan je od najponosnijih dana crnogorskog sporta, a pogotovo fudbala. Na kultnoj sceni, mala, ali neustrašiva Crna Gora odoljela je moćnom „gordom Albionu“ – antologijskih 0:0 na Vembliju. Tim „hrabrih sokola“, koji je predvodio Zlatko Cico Kranjčar ušao je u istoriju.
„Ona spada u jednu od najboljih mojih vođenja utakmica, a mogu reći isto tako jednu od boljih ili najboljih u reprezentaciji Crne Gore, inače uopšte taj kvalifikacijski dio koji smo mi prošli do mog odlaska bio je impozantno kvalitatan i dobar rezultatski, tako da je taj period mog rada i odnosa sa igračima bio prema zahtjevima, taktičkim zahtjevima, atmosfera je bila dobra. Mislim da smo zajedno sve dobro odradili zato je došao taj uspjeh, odnosno baraž. U Londonu smo odigrali odličnu utakmicu, momci i svi koji su tada bili u kadru dali su sve od sebe da se takav rezultat ostvari“, prisjeća se Kranjčar.
Iz vojne discipline i granitne odbrane mogla se izroditi pobjeda, da je lopta koju je lansirao Milan Jovanović samo par milimetara bila ispod prečke.
„Moram reći da je u tom trenutku, 87. minutu cijeli Vembli zastao u jednom uzdahu i kada su vidjeli da je lopta pogodila prečku i nije se odbila u gol svima je laknulo“, kazao je bivši selektor.
Crna Gora je četiri puta mijenjala selektora, u očima javnosti najbolji utisak ostavio je 62-godišnji stručnjak iz Zagreba. Razlog je jasan – fantastičan početak kvalifikacija za Euro 2012. Pobjede nad Bugarskom, Švajcarskom, pomenuti remi sa Englezima, Crna Gora je stigla do baraža, ali bez Kranjčara, naslijedio ga je Branko Brnović i stao na korak do Evropskog prvenstva. Da li žali što sa „hrabrim sokolima“ nije završio misiju Kranjčar odgovara:
„Sigurno da žalim, ja sam u jednom razgovoru sa predsjednikom pričao o tome da je najbolje da završimo to pa onda normalno da se rastanemo. Poraz sa Bugarskom, poraz sa Velsom je vjerovatno uticao na te odluke. Predsjednik je tada mislio da je pravo vrijeme i da će uroditi još boljim efektom, ali se drugačije odvijalo“, istakao je.
Nekadašnji selektor Crne Gore otrkiva kako je pronašao hemiju između reprezentativaca i navijača.
„Ja sam imao period od šest mjeseci i mogao sam izvršiti selekciju. Imali smo bazu standardnih i mogao sam dopuniti. Ja sam pratio ko je u kakvoj formi, bilo je nekih sa malom minutažom, ali su svojim odnosom i talentom ipak pripadali toj grupi i kada su došli u reprezentaciju odisali su velikom motivacijom i bili su alternative, a od prvog momenta kada su nastupili doprinijeli su kvalitetu koji se nije vidno osjetio. Jeste se osjetilo kada Vučinić ili Jovetić ne igraju, ali su ti igrači dali sve od sebe da ih nadomjeste. Tu je bila ta povezanost, motivacija i odlična atmosfera, a to je vrlo bitno“, naglasio je hrvatski stručnjak.
Kranjčar prati dešavanja u crnogorskom timu.
„Pratim, pogotovo kad je bila afera sa Tumbakovićem. To je poremetilo da se možda osvoji koji bod više, međutim šta je tu je. Treba to prebroditi i čekati na nove kvalifikacije. Iskoristiti taj period možda za neke inovacije i napraviti program da se u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo uđe sa dobrim programom i ciljem. Tako vjerovatno gledaju i u Savezu“, zaključio je.
