Beograd, Frankfurt, Bilund i Herning. Tri države, četiri stanice ka cilju. Šta god on bio. Neko će reći četvrtfinale, neko između redova najavljivati medalju, a gotovo svi uglas u ženskoj rukometnoj reprezentaciji će kazati sada već dobro uvježbanu floskulu – prvi meč je najvažniji.
Koliko god to ponekad djelovalo kao fraza, ovog puta je stvarno tako. Ukoliko u subotu u „Jiske bank boksenu” savladaju Srbiju u prvom meču 22. Svjetskog prvenstva, „lavice” će završiti lavovski dio posla. Osigurale bi makar 3. mjesto u grupi A (pobjede nad Japanom i Tunisom su već „proknjižene”), a samim tim i gotovo i teoretski obezbijedile nastup na jednom od četiri kvalifikaciona turnira za Olimpijske igre, koji su na programu od 17. do 20. marta.
“Voljela bih da se vratimo u raspoloženju u kakvom smo sada”, poentirala je nasmijana Katarina Bulatović.
Srbija je oslabljena neigranjem Andree Lekić, Dragane Cvijić, Sanje Damnjanović i Katarine Tomašević, čiji ultimatum „Saša Bošković ili mi” nije prošao. Selektor je „preživio”, ali zato u Dansku dovodi skroman sastav, koji je poražen u baražu od Rumunije, da bi dobio „vajld-kard”…
“Kada igraju protiv nas, Srpkinje imaju motiv do neba. Bez obzira na to ko igra, biće težak protivnik. Prva utakmica, rasterećen rival i ne bih previše gledala ko je došao, a ko nije. Za sve koje su tu ćemo se spremiti, a one što nisu pošle, to je njihov problem i time se nećemo baviti”, naglasila je za “Vijesti” djevojka koja je prije 31 godinu rođena u Kragujevcu.
Crna Gora je u jedinom pripremnom meču poražena od Poljske (28:26), ali nije bilo panike.
“Razgovarale smo, mislim da ćemo biti puno bolje, prije svega u odbrani. To nije bila naša defanziva na koju su ljudi navikli. Daj bože da nam odbrana bude najveći problem na Svjetskom prvenstvu”, zaključila je Bulatovićeva.
Vijesti
