Posle dvije sezone provedene u Železniku, vratio se u Podgoricu, potom sezonu proveo u crno-bijelom dresu, a početak inostrane karijere obilježio je osvajanjem Saporta kupa sa italijanskim Montepaskijem (2001/02).
Četrdesetsedmogodišnji Nikola Bulatović danas je samo navijač. Redovan je na utakmicama Budućnosti, a navija za dobru košarku. Nedavno je u Beogradu prisustvovao proslavi 70 godina KS Srbije i 95 godina košarke u Srbiji i to je bio idealan povod da se sa Bulijem prisjetimo vremena kada je ona Jugoslavija apsolutno gospodarila.
“Počastvovan sam i drago mi je da sam bio dio velike košarkaške porodice. Nemam priliku svaki dan da vidim drage ljude. Meni je čast i zadovoljstvo što sam bio dio tima koji je pisao istoriju,” kaže Bulatović za Sport Klub i dodaje:
“Bio sam u generaciji asova kakvi su Predag Danilović, Aleksandar Đorđević, Zoran Savić, Saša Obradović, Dejan Bodiroga i svi smo dali doprinos da dođemo do medalja.”
Bulatović je sa Plavima bio prvak Evrope 1997. i godinu dana kasnije šampion svijeta. Koja je prva asocijacija na to vrijeme?
“Zdrava generacija. Generacija ljudi sa kojoj sam imao čast da igram i da se družim, da ostvarim dobre rezultate. Željeli smo da budemo zapamćeni i posle 20, 30 godina. I uspjeli smo. Nažalost, današnjim generacijama presudna je trka za novcem i afirmacijom. Materijalni sindrom je presudan. Kod nas je bilo sasvim obrnuto, mi smo košarku igrali iz ljubavi, a novac je bio uzročno posljedičan sljed okolnosti. Moja je sreća i čast bila da pripadam generaciji koja je reprezentovala ovu zemlju i uspjeli smo da ostvarimo rezultate koji su upisani u istoriju košarke ove zemlje.”
Spomenuli ste trku za novcem, a gdje je veliki novac tu su i veliki problemi. Svjedoci smo čestih otkaza, prije svega NBA igrača, reprezentativnim pozivima. Kako je vaše mišljenje o trendu koji je ‘orobio’ evropsku košarku?
“Ne bih sada da licitiram previše. Mislim da iskustvo moje generacije može da bude primjer svima. Sale Đorđević radi odličan posao u reprezentaciji Srbije prenoseći nevjerovatnu emociju koju nosi igranje za nacionalni tim. Vjerujem da će se produbiti, mora da se vrati želja za sportom, a kada iz ljubavi radite nešto, barem na ovim našim prostorima rezultat rijetko izostane. Mi smo nacija koja je puna emocija i sve smo radili iz emotivnog stanja. Iz emotivnog stanja moja generacija je i napavila dobar rezultat. Ne kažem da smo imali najveći kvaltet, ali kada nešto radite iz emocija život nam je pokazao da možemo da prevaziđemo neke svoje trenutne limite i sposobnosti.”
Osvajali ste medalje u skoro svim zemljama u kojima ste igrali, a medalje sa reprezentacijom su svakako pečat uspješne karijere. Da li za nečim žalite?
“Ne, potpuno sam zadovoljan. Sa aspekta nekakvog izazova vjerovatno je u tom vremenu, ako posmatramo kako se danas dešavaju stvari, ostao izazov, sebe radi, da se oprobam i vidim da li imam kvalitet da zaigram u NBA ligi,” kaže i nastavlja:
“Ogromna je razlika nekad i sad i nezahvalno je upoređivati. To je atraktivna košarka bez nekih velikih košarkaških zahtjeva. Sada i onda je ogromna razlika. Ne želim da degradiram sadašnju košarku i da neko moje riječi pogrešno protumači, ali košarka u naše vrijeme, koju smo gledali i kopirali, i željeli da budemo negdje približno tom kvalitetu i današnja nisu za poređenje. U Crnoj Gori imamo Nikolu Vučevića koji u NBA postiže po 40 poena, a u reprezentaciji, u evropskoj košarci jako slabo se snalazi. Mislim da ima kvaliteta, da nikada lakše, barem tako djeluje, nije bilo otići i izaći na draft i potom pokazati talenat koji mi ovdje posjedujemo.”
Da li postoji neki period u karijeri koji biste posebno izdvojili?
“Najljepše su godine najveće afirmacije. Starija generacija me je prihvatila kao jednog od njih 1996, 1997. i 1998. i to je nešto na šta ću uvjek da budem ponosan. Ulazak u reprezentaciju je kruna karijere i tada dolazite do najkvalitetnijeg rada i kristalisanja talenta koji posjedujete.”
Čime se danas bavi Nikola Bulatović?
“Trenutno sam poklonik košarke Budućnosti i Evrolige. Pratim te momke, gledam da im svojim iskustvom pružim podršku koja im je potrebna ove sezone ne samo za područje Crne Gore, već i u regionu. Nisam aktivan u košarci i nemam funkciju. Vidjećemo, interesuje me košarka, pa makar bio i navijač posmatrač,” istakao je Bulatović koji je pored Budućnosti, FMP, Partizana i Montepaskija igrao još u Profikoloru, Hapoelu iz Tel Aviva, ukrajinskom Azovmašu iz Mariupolja, rumunskom Asesoftu, AEL iz Limasola, Igokei i Beovuku.
