Ova, 2020. može da bude najčudnija godina koju smo imali, ali što se tiče bugarskog fudbala – sve je ostalo isto.
Ludogorec je osvojio tutulu prvaka Bugarske deveti put zaredom (izjednačio je rekordni niz CSKA Sofije između 1954. i 1962), i to nekoliko kola prije kraja. Kao i svaki put, ekipa Ludogoreca ima probleme na početku nove sezone. Izgubila je utakmicu za trofej trofej Superkupa protiv Lokomotive Plovdiv (0:1 u Razgradu) i meč protiv Boteva u Vraci u 1. kolo novog prvenstva (3:1).
Ovoga puta, rekao bih, problemi su vezani za igrački kadar. Poslije devet godina klub je napustio Brazilac i reprezentativac Bugarske Marselinjo, koji je sada član brazilske Vitorija Bahije. Prvi golman Plamen Ilijev se povrijedio još dok je bio u karantinu i neće igrati do septembra. Još tokom priprema teško se povrijedio još jedan standardni igrač – Vanderson. Kada dodamo činjenicu i da su Klaudiu Kešeru i Žoržinjo bili doskora u karantinu zbog pozitivnog testa na kovid-19, onda se lakše može objasniti sadašnja situacija u klubu.
Došli su neki novi igrači – španski napadač Igion Marin, koji će vjerovatno igrati umjesto Kešerua protiv Budućnosti, zatim Brazilac Aleks Santana iz Botafoga, koji igra na sredini terena, kao i nekadašnji reprezentativac Gane Bernard Tekpetej, koji je stigao na pozajmicu iz Šalkea.
Kada se sve to uporedi sa prošlom sezonom, ima dosta promjena. Šef stručnog štaba Pavel Vrba nije mijenjao sistem i opet računa na formaciju 4-2-3-1. Još jedna bitna izmjena za utakmicu protiv Budućnosti – defanzivac Georgi Terziev nije spreman za igru, pa će centralni dio odbrane vjerovatno činiti duo iz Rumunije Grigore – Moci.
Vidi se da Ludogorec ima probleme, ali ekipa i šef stručnog štaba Vrba imaju dovoljno iskustva u evropskim takmičenjima i favoriti su protiv Budućnosti. Naravno, završnica Lige šampiona je pokazala da favorit može da izgubi kada se igra jedan meč, ali da Budućnost izbaci Ludogorec – bilo bi to veće iznenađenje nego trijumf Bajerna protiv Barselone od 8:2.
