Prije 17 godina, u smiraj Državne zajednice Srbija i Crna Gora, “Morača” je bila domaćin jedne grupe na 34. Eurobasketu. Podgorica će, sada kao glavni grad nezavisne Crne Gore, opet biti jedan od organizatora najvećeg kontinentalnog takmičenja, ovog puta u konkurenciji rukometašica.
Razlika je što su u septembru te 2005. u hramu crnogorskog sporta igrali gosti – Litvanija, Hrvatska, Turska i Bugarska, a od 5. do 9. novembra u „Morači” će „lavice” pokušati da naprave tri važna koraka ka završnici 15. EHF Eura.
Tim Bojane Popović će na otvaranju grupe D u subotu, 5. novembra, igrati protiv Španije, selekcije koja je kroz istoriju često znala da bude pogubna za Crnu Goru.
Navijačima je najteže, svakako, pao poraz u osmini finala Svjetskog prvenstva u Brazilu, kada su „ratnice” slavile 23:19, a Silvija Navaro, koja će sada kao 43-godišnjakinja gostovati u Podgorici, odbranila čak 23 šuta.
Bolni su bili i porazi u polufinalu Evropskog prvenstva u Budimpešti 2014. godine (19:18), te 2019. u grupi na šampionatu planete u japanskom Kumamotou (27:26), kada je tim tadašnjeg selektora Pera Johansona izgubio ključnu bitku za polufinale.
Španjolke su slavile i na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru (25:19), a “lavice” će pokušati da ponove 2012 – tada su u polufinalu OI u Londonu trijumfovale 27:26, a potom pobjedom u Novom Sadu (27:23) u glavnoj fazi EHF Eura obezbijedile 1. mjesto pred selidbu u Beograd, gdje su preko Srbije i Norveške došle do najvećeg uspjeha u istoriji našeg sporta.
Crna Gora je i na svom prvom velikom takmičenju, EP u Danskoj i Norveškoj 2010. godine, savladala „ratnice” (22:20).
Ukoliko upišu pobjedu koju čekaju gotovo 10 godina, Jovanka Radičević i saigračice će biti bliže cilju – da u glavnu fazu, koja se igra u Skoplju, prenesu maksimalna četiri boda.
„Taj meč je najbitniji, bilo bi idealno da osvojimo dva boda. Španija je uvijek bila nezgodan rival, igra brz rukomet. To će biti teška i važna utakmica, koja bi mogla da odredi dalji tok prvenstva”, jasna je Tatjana Brnović.
Domaća publika bi mogla da bude veliki adut, pogotovo ako “Morača” bude puna kao u aprilu, kada su rukometaši u spektakularnoj atmosferi savladali Grčku i domogli se Svjetskog prvenstva.
„Euforiju je potrebno kanalisati u pozitivnom smjeru, jer igranje kod kuće može da nam da veliku snagu i dodatnu energiju. Čestitke momcima, bili su fenomenalni, zaslužili su takvo navijanje. Imamo i mi podršku, srce mi je uvijek puno kada vidim pune tribine sa našim zastavama i kada pjevamo himnu. Nadam se da će što više ljudi doći, čekamo ih, nama je uvijek lijepo kada igramo zajedno”.
Ovaj šampionat bi trebalo da bude oproštajni za Radičevićevu, koja je prije četiri dana proslavila 36. rođendan, ali pivotkinja Bresta nije saglasna sa ocjenom da je ovo možda i posljednja šansa za veliki rezultat.
„Dodatni nam je motiv da pružimo lijep oproštaj nekima, ali što se tiče ove generacije, brojne igračice tek ulaze u prave rukometne godine. Stičemo iskustvo, ovo je tim koji će i u narednim godinama mnogo pružati i težiti ozbiljnim rezultatima”, zaključila je Brnovićeva.
