Treći put na ukupno pet učešća, košarkaši Crne Gore su takmičenje na Eurobasketu završili u grupnoj fazi, drugi put sa jednom pobjedom u pet utakmica, kao što je bio slučaj na debiju 2011. godine u Litvaniji. Prije 14 godina „crveni“ su savladali samo Makedoniju, a tim Boška Radovića je u finskom Tampereu bio jedino bolji od Švedske (87:81), uz ubjedljive poraze od Njemačke (106:76), Litvanije (94:67), Finske (85:65), te na kraju bolnog od Velike Britanije (89:83), koji je i presudio da naša selekcija ne prođe treći put uzastopno u osminu finala.
S obzirom na probleme sa otkazima i povredama prije i tokom prvenstva, eliminacija iz grupne faze EP, vjerovatno, i ne predstavlja posebno iznenađenje, iako je naša selekcija imala i propustila veliku priliku da rezultatski „pokrije“ sve nedaće sa kojima se suočila. Kada je već savladala Švedsku, protiv koje je, realno, bilo teže da dođe do pobjede nakon tri teška poraza u prva tri kola, očekivalo se da će Crna Gora protiv, praktično, otpisane Velike Britanije (za prolaz joj je trebala pobjeda od 33 poena) nekako uspjeti da dođe do željene pobjede i plasmana u nokaut fazu. Međutim, ako se izuzmu početna tri minuta i vođstvo od 12:4, naši košarkaši su tokom preostalog dijela meča konstantno bili u minus fazi, jureći prednost rivala, a nijesu uspjeli ni da iskoriste preokret na minut i 39 sekundi do kraja (81:80) i privedu utakmicu kraju u svoju korist. Selektor Radović kao da je imao loš predosjećaj kada je pred posljednji meč u grupi kazao „da nemamo dobro iskustvo sa Velikom Britanijom, iz kvalifikacija za EP od prije nekoliko godina“.
– Ovo, svakako, nije uspjeh, jer nijesmo prošli grupu. Međutim, znajući naš i kvalitet drugih timova, rekao sam da neće biti neuspjeh i ako se ne prođe. Napravili smo jedan korak protiv Švedske, nijesmo uspjeli drugi protiv Velike Britanije. Ja sam, apsolutno, bio spreman na to, ovo mi je peto evropsko prvenstvo, u ulozi pomoćnog trenera i selektora, i znam šta se dešava na ovakvim takmičenjima. Mogu da govorim o tome da smo protiv Velike Britanije uradili sve suprotno od onoga što smo se dogovorili, ili o slaboj utakmici protiv Finske, ali ne mogu sad da objašnjavam, niti da pravdam sebe i igrače, i objašnjavam ljudima da naše utakmice nijesu Njemačka i Litvanija. Do skoro smo donekle mogli da im pariramo, sad više ne možemo. Čuo sam za neke kritike iz Crne Gore za te utakmice, i mogu da kažem da ću veoma rado da predam tablu i pištaljku onome ko u ovim uslovima i sa ovim rosterom da napada i da prijeti Njemačkoj, Srbiji, Litvaniji – poručio je selektor Boško Radović.
Sve počelo od povrede Mura
Još jednom se potvrdilo da su najteže utakmice koje se moraju dobiti, posebno onda kada malo što polazi za rukom, kao što je bio slučaj sa našom selekcijom na ovom šampionatu, a prije svega u skraćenoj rotaciji sa kojom je Crna Gora odigrala ovaj Eurobasket.
Pomalo je palo u zaborav, ali su prvi problemi u sastavljanju rostera počeli još sredinom decembra prošle godine, kada se povrijedio plejmejker Čarli Mur, koji je na poziciji naturalizovanog Amerikanca trebalo da naslijedi Kendrika Perija. Kako je za Mura, koji je odradio trenažni proces i gledao kvalifikacioni meč sa Bugarskom u Podgorici, nakon operacije bilo jasno da je završio sezonu, Košarkaški savez Crne Gore je morao u potragu za novim Amerikancem na „jedinici“, pa je u februaru izbor pao na tadašnjeg igrača Bešiktaša Kajla Olmena (ljetos je prešao u Turk Telekom), ali zbog završavanja papirologije nije mogao da se priključi saigračima u reprezentaciji prije početka priprema za EP, zbog čega je preskočio posljednji, februarski „prozor“ u kvalifikacijama. Međutim, nije Olmen došao ni na početak priprema, već 15 dana prije početka EP. Propustio je dvije od pet kontrolnih utakmica, imao svega desetak zajedničkih treninga sa ekipom, što se i vidjelo na EP. Tokom priprema se povrijedio Vladimir Mihailović, odigrao je samo jednu od pet kontrolnih utakmica, propustio i prvu na EP protiv Njemačke. Na posljednjem kontrolnom meču se povrijedio i Jovan Kljajić i nije putovao na EP, Zoran Nikolić se povrijedio (stopalo) u drugom meču na EP protiv Litvanije i ranije je završio takmičenje.
Sve to se samo nadovezalo na seriju otkaza prije objavljivanja spiska za pripreme. Naime, zbog povreda, privatnih razloga, potrebe za odmorom i oporavkom od povreda, Radović nije mogao da računa na Bojana Dubljevića, Nikolu Ivanovića, Nemanju Radovića, Dina Radončića, Petra Popovića. Najzad, zbog odlaska u NCAA ligu na raspolaganju nijesu bili ni Luka Bogavac, Fedor Žugić, David Mirković i Andrija Grbović.
I za zemlje sa mnogo više košarkaške baze sve ovo bi bio jak udarac, kamoli za Crnu Goru…
– Poslije svih problema koje su nas zadesili, i zbog izostanaka igrača iz raznoraznih razloga, skoro svi iz opravdanih razloga, te na kraju povreda Jovana Kljajića i Zorana Nikolića, mislim da je to realan rezultat u ovom trenutku. Iako smo mi poslije pobjede nad Švedskom, stvarno, željeli da se skupimo i protiv Velike Britanije odigramo najbolje moguće. Međutim, Crna Gora, od 2008. godine kada je odigrala prvu utakmicu do danas teško da je mogla sa nekim da igra utakmicu na visok rezultat, na 90 poena. Mi smo čitav turnir odigrali tako, imali smo tu pobjedu protiv Švedske. Na kraju i nijesmo zaslužili da prođemo, jer je meč sa Britanijom trebalo da bude na 70-ak poena, da bude fajterski, tvrd, da bismo mi prošli. Mi smo sami tu utakmicu napravili drugačijom – dodaje Radović.
Nijesu igrali dobru košarku
Radović ističe da se „dešava da poslije nekoliko dobrih prvenstava odigra i ovakvo prvenstvo za koje ne može reći da je uspješno“.
– Nijesmo igrali dobru košarku, ali u situaciji u kakvoj smo bili nije smak svijeta. Imali smo pet debitanata, koji su vidjeli kakva je atmosfera, kakav je nivo košarke, i kako treba da se igra da bi se pobijedila utakmica na Evropskom prvenstvu. Imali smo Nikolu (Vučevića) i Vlada (Mihailovića) koji su pokušali da doprinesu ekstra kvalitetom i iskustvom, jer su za sobom imali najviše prvenstava, evropskih i svjetskih, ali nije bilo dovoljno. Obojica su bili kapiteni, hvala im na puno godina zajedničkog rada i druženja sa njima, i kada sam bio pomoćni trener i sada kao selektor, i za sve divne godine koje su pružili crnogorskoj košarci.
Možda zvuči suviše pesimistički, ali teško je očekivati ili sa sigurnošću reći da će ljubitelji košarke u Crnoj Gori u nekoliko narednih godina, možda i deceniju, moći redovno da gledaju našu mušku seniorsku reprezentaciju na velikim takmičenjima, evropskim ili svjetskim. A kamoli da postiže rezultate kao što je bio slučaj u prethodnom periodu, posebno na Eurobasketu 2017. i 2022. godine, odnosno na Mundobasketu 2023. godine. Za ovakav „zaključak“ ne treba biti košarkaški ekspert, s obzirom na to u kakvom će sastavu Crna Gora moći uopšte da nastupi već u novembru, na startu kvalifikacija za Mundobasket.
– Potrebna je velika reorganizacija, počev od pionira do prvog tima. Trebaće puno posla, jer je jedna generacija sišla sa velike scene. A mi smo u lošem momentu, jer su trojica igrača koji su trebali da budu nasljednici ovih starijih, sa veoma važnim ulogama, otišli u NCAA ligu.
Boško Radović je još jednom ponovio da je njegova odgovornost za rezultat na EP.
Apsolutno, za odluke prije i tokom prvenstva. Biće vremena za analizu, da vidimo šta dalje – zaključio je Radović, kome je istekao ugovor, i koji je poslije meča sa Velikom Britanijom kazao da od februara niko sa njim nije razgovarao o budućoj saradnji.
Vučević: Ponosan sam što sam imao priliku da predstavljam svoju zemlju
Utisak je da je ljubitelje košarke u Crnoj Gori više boli odluka Nikole Vučevića da završi reprezentativnu karijeru nego sam rezultat u Tampereu.
Suznih očiju, Vučević je nakon meča sa Velikom Britanijom teško govorio o porazu, jer se nadao, uz to i dao sve od sebe (31 poen, 11 skokova, sedam asistencija), da će meč sa Britancima završiti pobjedom i plasmanom u osminu finala.
Ovako, Crna Gora je ostala ne samo bez vrhunskog košarkaša, istinskog asa NBA lige (dvostrukog Ol-star igrača), već i vrhunskog profesionalca, igrača za primjer svim mlađim generacijama, momka koji je posvećenošću i požrtvovanjem u nacionalnom dresu sebi osigurao mjesto u srcima svih ljubitelja sporta u Crnoj Gori.
– Ponosan sam što sam imao priliku da predstavljam svoju zemlju na svim tim takmičenjima, da igram sa mnogo igrača u reprezentaciji, sa dosta njih sam i blizak prijatelj, što će ostati do kraja života. Imao sam i puno trenera sa kojima sam, takođe, izgradio dobar odnos. Volio bih da je ovaj kraj bio drugačiji, ali to je sport, nekad je sjajno, nekad nije – ističe Vučević.
– Nijesmo ostvarili neki naš zacrtan cilj, koji, možda, i nije bio realan na situaciju u kojoj smo bili, zbog dosta otkaza, odsustva mladih igrača, povrede pred samo prvenstvo. Sve je to uticalo, ali šta da se radi, tako je u sportu. Idemo dalje – dodao je Vučević.
Centar Čikaga je istakao da je Crna Gora „mala država i da nema mnogo igrača“.
– Svaki odlazak na veliko takmičenje je bio ogromna uspjeh, velika čast. Uvijek smo davali sve od sebe da predstavljamo našu zemlju, naše ljude najbolje što možemo. Neke šampionate smo odigrali dobro, neke nijesmo, ali to tako ide.
Na pitanje kako vidi budućnost crnogorske reprezentacije, u trenutku kada su se od reprezentacije oprostili on i Vladimir Mihailović, možda i Bojan Dubljević i Nikola Ivanović, Vučević je odgovorio:
– U svakom sportu jedna generacija završi svoj put, a naša je, sigurno, bila jedna od najboljih. Imali smo dobre rezultate u mlađim kategorijama, a kada smo došli u A tim igrali smo dobro, posebno na Eurobasketu 2022. i Mundobasketu 2023. Zbog godina u kojima se neki od nas nalaze, fokus će u narednom periodu da bude na klupsku karijeru. Imamo mlade talente, igrače koji mogu da igraju, ali su neki od njih otišli u NCAA, ne znam da li će moći da igraju u kvalifikacijama, ali to će da bude problem za cijelu evropsku košarku, jer će sve više mladih igrača da ide tamo. O tome treba da razmišljaju i klubovi u Evropi, da daju više prostora mladim igračima, jer sada mladi igrači mogu da igraju NCAA ligu i da budu odlično plaćeni. Ja sam prošao taj sistem, koji je veoma dobar, ako izabereš pravi koledž i pravog trenera, ali mladi igrači ne treba da hrle samo za novcem. To jesu veliki ugovori, ali ako dobiješ novac kad imaš samo 18, 19 ili 20 godina, a poslije ništa, onda se sve brzo potroši. Vidjećemo kako će da bude, ali je fakat da imamo puno talentovanih igrača, neko će uvijek da iskoči, vjerujem da će Savez i svi ostali da odrade dobar posao – zaključio je Nikola Vučević.
Najviše izgubljenih i najmanje ukradenih lopti
Crna Gora je završila Evropsko prvenstvo kao „najbolja“ u dvije kategorije.
Naša selekcija je imala najviše izgubljenih lopti u grupnoj fazi, ukupno 90, odnosno 18 po meču. Najviše izgubljenih lopti su imala dvojica plejmejkera, Kajl Olmen i Igor Drobnjak, po 18.
„Crveni“ su imali i najmanje ukradenih lopti, svega 21, odnosno 4,2 po utakmici. Interesantno, Drobnjak i Olmen su imali najviše ukradenih lopti u našoj selekciji, po pet.
Naš centar najbolji skakač u grupnoj fazi
Nikola Vučević je apsolutno bio naš najbolji igrač na šampionatu, a jedan je od dvojice igrača koji je u grupnoj fazi imao dabl-dabl učinak na četiri utakmice, uz Islanđanina Trigvija Hlinasona. Slijede Nikola Jokić (Srbija) i Jusuf Nurkić sa po tri dabl-dabla.
Naš centar je bio najbolji skakač grupne faze sa 58 skokova, odnosno 11,6 po meču.
Vučević je na pet mečeva postigao ukupno 104 poena, što je 20,8 u prosjeku po meču. Igor Drobnjak je bio drugi poenter tima (54), a Kajl Olmen treći (51).
