Predrag Bošković, predsjednik ŽRK Budućnost i potpredsjednik EHF-a, na večerašnji duel sa Vardarom u ,,Morači“ gleda kao na duel dvije od četiri najbolje ekipe u Evropi.
Prvi čovjek najtrofejnijeg kluba u Crnoj Gori, vidi Budućnost na F4 Lige šampiona. U suprotnom – sezona bi bila zaključena neuspješnom.
Sve je moguće
Slijedi utakmica sa Vardarom, uvijek zanimljivi mečevi, na gol, na emociju. Što nas čeka u nedjelju?
“Očekuje nas, prije svega, dobar rukomet, jer se sastaju dvije, od četiri najbolje ekipe u Evropi. Naravno, ni jedni ni drugi nijesu na vrhuncu forme, jer su tek na početku, nakon duge pauze bez kvalitetnih utakmica. Tako da je sve moguće u nedjelju što se rezultata tiče.”
Koji učinak u Ligi šampiona očekujete, čime ne biste bili zadovoljni?
“Očekujem da budemo i ove godine učesnici završnog turnira i sve ispod toga bi bio neuspjeh. A na fajnal foru je sve moguće da bilo koja ekipa osvoji turnir, kao što je to bilo prošle godine kada je Bukurešt osvojio, iako su mu davane najmanje šanse.”
Ima li nešto što Vas brine u aktuelnom sastavu Budućnosti?
“Ne brine me ništa, navikli smo da se nosimo sa problemima u ovom konkretnom slučaju sa povredama velikog broja igračica, ali idemo da dobijemo svaku utakmicu.”
Ko će ove godine igrati u F 4? Do kada će Budimpešta biti domaćin?
“Mislim da sve ekipe koje uđu u četvrtfinale imaju šanse da se nađu na završnom turniru, mada ako se gleda po rejtingu igračica tu bi, prije svega, trebale da se nađu iste ekipe kao i prošle godine.”
Najavili ste podmlađivanje tima. Koliko Vam reprezentacija može biti nauk u tome?
“Nema tu nekog velikog nauka. Osnovno je donijeti odluku i nje se pridržavati, odnosno imati strpljenja da sačekamo mlade igračice da se razviju u onaj kvalitet za koji mi smatramo da posjeduju. Do sada, po tom pitanju, nijesmo previše griješili, ubijeđen sam da nećemo ni ovaj put. Igračice poput Jauković, Malović, Ramusović, Grbić, Pavićević, Ujkić, Agović, Pletikosić i još plejada mladih koje dolaze svakako zaslužuju naše strpljenje i vjeru da one to mogu. Ako mi vjerujemo njih, siguran sam da će i one u sebe.”
(Ne)moguće
Koje igračice iduće sezone neće biti u sastavu Budućnosti?
“To je pitanje, prije svega, za stručni štab da ocjene i procijene šta u narednoj sezoni.”
Nakon mjesec i po od EP u Švedskoj, kako gledate na učinak naše selekcije?
“Rezultat je svakako trebao i morao biti bolji, ali sam kvalitetom igara više nego zadovoljan (osim posljednje utakmice sa Mađarskom). Siguran sam da će se ovo djevojkama vratiti već na prvom sljedećem takmičenju.”
Iz ugla potpredsjednika EHF kakav je kvalitet igre i organizacije viđen u Švedskoj?
“Što se tiče same organizacije ona je, svakako, mogla i morala u nekim segmentima biti bolja, ali je opšti utisak sasvim zadovoljavajući. U narednom periodu ćemo sa organizatorima raditi na ispravljanju uočenih nedostataka. Što se kvaliteta tiče, realno je da EP, nakon OI, uvijek proba neke nove, mlađe snage. Osim Holandije Francuske, Rumunije i Norveške i još nekoliko reprezentacija sve ostale su probale sa mlađim snagama, prije svega mislim na nas i Rusiju. Kvalitet će rasti na prvenstvima, kako se bude privodio kraju olimpijski ciklus.”
Koliko je Crna Gora blizu ili daleko da organizuje veliko rukometno takmičenje i kada bi to moglo biti?
“S obzirom na postojeću infrastrukturu, a prije svega mislim na kapacitete sportskih dvorana, jer ostali preduslovi postoje, čak i bolji nego u mnogim zemljama koje su već imale priliku da organizuju, nijesam optimista po tom pitanju. Možda, jedino u saradnji sa nekom od zemalja regiona, pa da u Podgorici ugostimo jednu grupu. Ali, ako imate slučaj sa nedavno završenog EP u Švedskoj, gdje su za finalni vikend posjete išle iznad 10.000 gledalaca onda je sve jasno.”
Da li ste zadovoljni kvalitetom igre, koje oduševio, a ko je podbacio na SP u rukometu?
“Ista je situacija kao i u ženskom rukometu, nakon olimpijskog ciklusa proba se nešto novo. Veliko zadovoljstvo za sve nas je da su dvije reprezentacije sa ovih prostora ušle u borbu za medalju i to je pokazatelj kvaliteta rukometa koji nosi tradiciju stare jugoslovenske škole.”
Dok nas je Hrvatska navikla da je stalno u vrhu – 18 polufinala od zadnja 22 takmičenja, Slovenci su napokon izbili u prvi plan jer su to zaslužili sa svim što su ovih godina uložili u muški rukomet. I prvi put, nakon 2004. godine, kada su bili domaćini i osvojili srebro, su došli u priliku da se bore za medalju.
