Ženski košarkaški klub Budućnost Bemax jedini je tim iz regiona koji je posljednjih šest godina uvijek igrao finalni turnir. U posljednjih pet sezona, dolaskom na kormilo Gorana Boškovića stigli su i uspjesi u kontinuitetu, tako da je crnogorski šampion dva puta bio prvak (2016. i 2018), dva puta osvajač bronze (2015. i 2017), dok su 24. marta u Celju “plave” prvi put postale vicešampionke WABA lige.
Prije pet godina “vučice” su ostale bez finala na šokantan način i nakon poraza od Radivoja Koraća (65:63), baš kao i 2017. godine kada su takođe poražene sa košem zaostatka od bugarske ekipe Beroe (66:64), da bi ovog puta od iste ekipe doživjele opet nesrećan poraz (65:64)…
“Teško je u jednoj rečenici ili u kratkim crtama sublimirati sve što se dešavalo tokom sezone ili na samom fajnal-foru. Samo ako uzmemo u obzir naša posljednja tri napada u finalnom meču i što se sve desilo u ta tri napada, a to su promašeni zicer, gaženje linije za tri i promašeno bacanje, onda je jasno da je utisak da nam se definitivno nije dalo”, emotivno je počeo priču za Arenu Goran Bošković.
Nekada sjajni šuter, koji je prije pet godina zakoračio u trenerske vode i već u prvoj sezoni igrao fajnal-for, upravo u Celju, propustio je priliku da već sada postane trener sa najviše trofeja u regionalnom takmičenju.
Bošković je u Celju osvojio prvu medalju u trenerskoj karijeri, a prije par dana na istom mjestu stigao je do brojke od 150 utakmica na klupi ,,plavih” u kojima je ostvario 132 pobjede.
“Činjenica je da je bilo pet ekipa vrlo izjednačenog kvaliteta i borba za fajnal-for je bila možda i najneizvjesnija do sada. Nijesmo se opterećivali time ko će nam biti rival u polufinalu, ali moji saradnici iz stručnog štaba i ja znali smo da ćemo taj prvi meč na fajnal-foru odigrati energetski jako, a istovremeno zbog male rotacije da će nam u finalu biti veoma teško. Bez obzira što smo lakše nego što smo očekivali dobili Crvenu zvezdu, ipak je to ulazak u finale koji nosi i fizičku i emocionalnu potrošnju, što se odrazilo na našu igru u finalu, gdje smo u odnosu na naše standarde igrali dosta sporije i manje raznovrsno”, iskren je Bošković, koji je nakon svega i bez obzira na nesrećan poraz imao poruku u svom stilu.
“Poslije šokantne utakmice i svega što se izdešavalo u finišu ne može da se ne osjeća žal, ali kao trener zaista sam srećan, jer je ovo ekipa, bez obzira na poraz, koja ima srce šampiona. Za proteklih pet sezona ne postoji trening ili utakmica da djevojke nijesu dale sve od sebe, tako da je i običnom laiku jasno da Budućnost Bemax igra sa nevjerovatnom željom, srcem i energijom. Drago mi je da je kod većine igračica vidljiv ogroman napredak, što je meni kao treneru jednako važno kao i rezultat”.
Budućnost Bemax na nekoliko utakmica definitivno nije imala sreće protiv Beroea u Staroj Zagori poražena je na nesvakidašnji način u Montani nakon dva produžetka… Ali, Bošković ipak žali samo za jednim…
“Osjećam samo žal što se povrijedila Patricia Bura, naša prva petica. Barta koja je kasnije stigla, odnosno krajem decembra, bila je četvorka, što znači da smo pola sezone igrali bez četvorke, a mjesec bez prve četvorke i prave petice, te onda ostatak sezone bez petice. Dakle, jasno je bili smo hendikepirani ispod koša”, objasnio je Bošković.
“Plave” su jedine uspjele da sruše Celje na domaćem terenu, a osim sa Beroeom svaki derbi u Podgorici su bez problema riješile…
“Ne mogu da se ne osvrnem na par utakmica u Podgorici ili Celju, gdje smo izgledali maestralno, moderno, progresivno. Više mi je kao treneru imponovalo kako izgledamo od samog rezultata zadovoljno”, dodao je Bošković.
Budućnost Bemax ove sezone za domaća takmičenja nije prijavljivala strankinje, tako da će se za trofeje u Crnoj Gori boriti juniorke uz Jakšić, Živković, Bigović i Lazarević iz prvog tima. One su već osvojile Kup (10. u istoriji kluba), a sada im predstoji borba kako bi osmu sezonu uzastopnu završile sa duplom krunom na domaćoj sceni.
“Ostaje da se završi crnogorska liga, a onda treba sagledati situaciju i napraviti plan. Svakako da je taj problem nedostatka domaćeg takmičenja veliki problem, jer regionalna takmičenja za mlađe su do 15 i do 17 godina. Zbog toga se javlja problem da djevojčica koja sa 17 godina nije za prvi tim, nema priliku da igra nešto ozbiljnije jer je domaća liga slabog kvaliteta. ŽKK Budućnost se fokusirao na mlađe kategorije i od izuzetnog značaja je pokretanje lige osnovnih škola, kako bi dobili masovnost. Ali, ne treba očekivati da odatle ođmah izađu prvotimke, plodove ovoga što se sada dešava treba očekivati u bliskoj budućnosti, ali ne i odmah”, jasan je Bošković.
